Thursday, 1 December 2016

a. Levinas - Uvod


Drukčije od Bivstva ili S onu stranu Bivstvovanja
Možda, prije Bivstvovanja? Aktivnosti dvije su i pasivnosti isto dvije. PREĆI nije k’o umrijeti. Transcendentno nije biti il’ ne biti. Svjetovi su različiti, Bivstva, ali Sudbine su zajedničke - to ispunjava prazninu. Borba egoizama je i interesnost, u ratu su, na taj način i zajedno SVI. Određenost zacrtana kroz sudar je ukinuta. Kroz guranje određenost i gradi se, ali i razgrađuje. Svih je borba protiv svih, ko ćuti politika je ili račun, MASA stalna, transcendencija prividna, mir je uvijek nestabilan. Ne vjerujem u ćutanje. Duh smisao nosi s onu stranu jednog Bivstvovanja. Sebe razrješenje nije bezazlena igra već je nešto kranje teško, kaže Levinas. 

I drukčije PRIJE od tog Bivstva ima što prilazi etičkome. Neizrecivo upravo je zadatak Filosofski. Bivstvujuće skriva Bivstvo kroz dvoznačnost. Drukčije od Bivstva zar je tek drukčije. Bivstvu ide transcendencija, kazuje filosofski se i da li iskobeljati se može to iz svoga pojma. Izricanje filosofsko i s tim sebe-poricanje da li mogu biti istovremeno? Mi spasimo Drugo od tog hajdegerskog Bivstva, Drugo i prethodi, ne pravimo ovim Bivstvo i neBivstvo. Ekstremno je dijahrono Drugo Ovo, zagonetno dvosmisleno govorenje. To Značenje ide dalje preko sinhronije, preko Bivstvovanja. Odvajanje bolno je od Bivstvovanja. Nije primat ono Gdje? S onu je stranu Bivstvovanja Subjekt(ivitet). Čim kažemo nema ništa odmah iznevjerava se Izrečenim. Ima, ima. Kod Platona Jedno je bez Bivstva i kod Husserla ono Čisto. Tek Ničeov smijeh kroz vrtlog poezije izmiče se svom jeziku. Ima prije Bivstvovanja. Negativnost? - NE korelat to još je u Bivstvovanju, Značenje je DRUGO od tog. U vremenu okoštava, kristalno je, Drugo ne. Mi trebamo dijahrono, transcendentno i otporno na sinhrono, slijed vremenski. Sačuvati relaciju i ostati stran sadašnjosti i predstavi, čuvati to nešto što je i starije od pamtljive svake prošlosti. 

Drukčije od Bivstva ima, kazuje nam vremenito, to Drugo je sami epos - Izricanje, modalitet transcendencije i Tajna, nije ono Bivstvovanje. Da, prije je. Dvosmislenost. Zagonetka. Drugo. Uslov odnošenja. Uslov mene, postojanja. Subjektivnost tu zapliće i raspliće Drugo To od Bivstvovanja. Drugo Bivstva. Tu vrijeme ne dopire, sinhrono u dijahrono. Kao molitva vjernika što prethodi samoj sebi. Odgovornost za Drugog je prije nego u odluci mi, prije svakog osjećanja. To je mjesto za NE-mjesto. Prije svakog je sjećanja. Odgovornost za Drugog je mjesto gdje se nalazi NE-mjesto za tu subjektivnost. Bezgranično. Nema ,,Gdje“! to Prije-izvorno izricanje je i samo transcendentno, dijahrono, Znak je onom odgovornom. 

Određenost prekida Sloboda, Ona objavljuje svoj poredak, kao neka istorija. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment