Thursday, 1 December 2016

Adorno i Horkhajmer: Dijalektika prosvjetiteljstva


,,Zašto sada čovječanstvo, umjesto da pređe u istinski ljudsko stanje, tone u barbarstvo  nove vrste?'' Oni ovim pitanjem misle prvenstveno na nacizam, ali ne isključivo, Adorno i Horkhajmer misle na sveukupnu modernu stvar.

Prosvjetiteljstvo da l' se samouništava? Misao je roba, a jezik nuđenje te robe - zato Adorno i H. odbijaju pozitivizam i naučne kanone pisanja. Misao ne smije biti ,,instrument u službi postojećeg''. Ogist Kont i njegov puki pozitivizam su posebno krivi i sve je u skladu  s ,,vladajućim pravcima mišljenja''. Nije potrebna cenzura, to je autocenzura. Adorno i Horkhajmer misle da nema slobode u društvu bez prosvjetiteljstva, a s druge strane, unutar istog tog prosvjetiteljstva je i klica nazadka. Prosvjetiteljstvo mora shvatiti i kritički se osvrnuti na samo sebe, inače će posve otići kvragu. Ono se borilo protiv mitologije, ali ponovo zapada u svojevrsnu mitologiju. Čovjek je znatno ovladao prirodom s vana, s jedne strane došao do takvog stepena proizvodnje da ima sve uslove za pravedniji svijet no, s druge strane ta premoć je i strahovita moć jedne grupe ljudi nad velikom većinom. Ostale su mogućnosti za većinu i isti su sve nemoćniji i podložniji u takvom kapitalizmu. Prosvjetiteljstvo je izdalo svoj poziv. Tu nema ni neke značajne dijalektike. 

Prosvjetiteljstvo se degradiralo u ideologiju masovne kulture, nastala je i tzv. kulturna industrija, a posebno u mas-medijima. Ideologija je moć koja sad hoće kontrolisati tehniku. Antisemitizam je manifest potpunog povratka ,,prosvijetljenih” u barbarstvo. Prosvjetiteljstvo je uvijek imalo za cilj, kao ,,napredujuće mišljenje'', oslobađanje ili emancipaciju ljudi, njihovo postavljanje za ,,gospodare'' nad  prirodom. Svaki pojam mi možemo staviti pod navodnike.  Prosvjetiteljstvo je u početku htjelo osloboditi svijet od ,,začaranosti'', od mitova. Francis Bacon je sa ovim počeo, objavio je rat prirodi i znanje u tom smislu je moć, prezirao je tradicionaliste. Razum nužno zapovijeda prirodi i tehnika je odraz takva znanja, što se najbolje reflektuje u kapitalizmu koji se nudi. Spoznaja je  funkcionalna i instrumentalna, a po Frensisu Bejkonu nauka može i bez filosofskih termina poput: Bitak, egzistencija i drugo. Nauka vidi filosofiju kao ostatak nerazumljivih pojmova mitologije i metafizike. Prosvjetiteljstvo je vrlo pragmatično, odbacuje ili isključuje mnogo toga, ono je totalitarno, želi  obuhvatiti tako sve, na svoj način. Racio i empirizam podjednako. Ono je univerzalističko i najviše se nudi formalna logika, svijet se čini univerzalno izračunljivim, opsjednutost je brojkom kao konačnom i tačnom mjerom, sistem vrijednosti definisan. Sad ono što se ne da izračunati ni ne postoji. Prosvjetiteljstvo ne lomi samo mitove, već ih i stvara, tu je čovjek gospodar svega, a priroda objekt, razum manipulacija. Čak mitovi i magija nemaju univerzalnost na koju pretenduje prosvjetiteljstvo, vrača velikog mijenja tehnika. Prosvjetiteljstvo uništavajući mit pada pod mitski način mišljenja, tu nema novih misli čisti je pozitivizam. Dokida se i nejednakosti, dodjeljuje svakom njegovo ,,ja” različito, a jednako. Krajnje ostvarenje je vidljivo u fašizmu, i tu se događa upravo ono protiv čega se prosvjetiteljstvo. Ono apstrahuje: subjekt se distancira od objekta, gospodarenje nad stvarima se peobražava u gospodarenje nad pojmovima. Pravednost, koja se smatrala prirodnom, u prosvjetiteljstvu biva zamijenjena pravom, ali pravo ne potiče iz Slobode što se vidi i preko poveza na očima Justicije (boginje pravde). Ona ne gleda ili ne vidi pravdu. A reže. I važe. Umjetnost je postala nemoć, a nauka moć. Umjetnost je u neku ruku nastavljač magijskog, upravljanje je silama, a ne prilagodba, što je moto prosvjetiteljstva. Iracionalnost je vjere, a racionalnost onih prosvijetljenih što vode u barbarstvo. Majstori jezika su sveštenici i vračevi, sad naučnici. Stalnost je društvene prisile (status quo), nauka hijerarhija. ,,Status quo” je podjela rada, ne simbol solidarnosti, već vladavine nad drugim. Jezik u ovim odnosima nudi opštost. Samo se ,,moćni” izražava. Prosvjetiteljstvo jede simbole i pojmove dobre, od metafizike nema ništa. Pred prosvjetiteljstvom niko više nije siguran. Hegelova dijalektika je dijalektika ,,napredujućeg mišljenja'' koje dolazi do apsoluta, rob postaje gospodarem i obratno. Isto se događa s prosvjetiteljstvom i ono dolazi  apsolutu, totalitetu i totalitarno je u tom smislu. Sve je unaprijed odlučeno, ne želi se promišljati mišljenje, ne propituje se racionalnost. Ovakav način ovladavanja prirodom okreće se protiv samog mislećeg, i ide ka formalizmu da i sam um postaje poslušan. Sav matematički formalizam je tautologija, i  prosvjetiteljski um je tautologija, stvara se samodovoljan sistem. Prosvjetiteljstvo je mitologija racionalno. Kapitalizam se nameće kao jedini prirodan - sve izvan toga je devijantno, pod budnim okom ,,kolektiva'' od škole do sindikata. Prirodni je praznovjeran. Individuum se oblikuje po tehničkoj aparaturi. Kapitalizam je logički skopčan s prosvjetiteljstvom. Subjekt nije svjestan da je samo točkić u mehanizmu. Odisej je ovdje ilustrativan: onaj ko čuje zov sirena, vratiće se u prirodu, a ko tome teži, mrtav je ...

Intelekt prosvjetiteljstva se počinje slagati sa svim oko sebe, mišljenje se ograničava na organizaciju i upravljanje, ljudi postaju konformisti da ne mogu vidjeti  ono što već nisu vidjeli, i ne mogu čuti ono što već nisu čuli. Ekonomski gospodari, kapitalisti, ograđuju se od krivnje za nacizam, finalni izraz objektivne nužnosti ekonomskog i  društvenog svijeta. Radnici su puki objekti. Snaga sistema nad ljudima raste što više izlaze iz prirode. Ljudi izlaze iz prirodne, a ulaze u društvenu nužnost, jer društvo im je, kako kažu, garancija buduće ,,slobode'' i sigurnosti. Adorno i Horkhajmer osuđuju i socijalizam za građanski duh da puštaju društvu i doprinose totalitarnom sveobuhvatnom svijetu. Status quo se uzima kao objektivno dato i neponištvo, revolucija bilo koja osramoćena. Utopija. Prosvjetiteljstvo se otkriva kao prevara masa. Mit pretvoren u čisti razum uništen je. Homer je opet to bolje radio. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment