Friday, 9 December 2016

Aletheia i Leta


Aletheia je drevni grčki pojam što može da znači Put (metodos) izlaženje je istine, raskrivanje svijeta, kako bi pojam ,,aletheia” tumačio i čuveni njemački filosof Hajdeger. Aletheia nije isto k’o istina, ona joj samo dozvoljava da se pojavi u svom potpunom sjaju. Dozvoliti Sebe, jer mi još nismo, reći će i čuveni Ernst Bloh. I ne bježimo! Otvorimo um i srce za ovu skrivenu istinu. Stvari su se desile davno, mi skrivamo samo, Izida smo sa devet vela, egipatskih smo 9 tijela, sa devet mačjih života i deveta smo simfonija u Kosmosu, zadnji. Kip slobode smo sa krunom Sunca pod ogrtačem i s bakljom u ruci. Čovjek zar je skriveni plamen i čovjeko-bog? Sve nekim je čudom To.
Čovjek je sebi za leđima prije i vremena, u bezvremenom bio je, i biće dio svijeta Božanskog. Put je čovjeku dug do punog kvaliteta, do ostvarenja apsolutnog. 
Otvori se da bi dozvolio Svijet, Istini samo, Duša je ptica na ramenu i neka je tamo. Ne stavljaj sve u kaveze, neke dublje su veze. Nekad su ljudi puštali da se otkrije svijet jer postoje stvari i prije nas, nevidljive oku dimenzije. Ne misli da je sve što vidiš kraj sebe ono postojeće, bogatstva je mnogo i skrivenog. Čovjek je dvojni, konačan, i beskonačan, nosi klicu Vječnog i kad tijelom je ograničen. Božansko je biće u osnovi, tamo se nađi. O tebi imam mišljenje visoko, radi s prihvatanjem i pusti Svijet. Život i nema smisla kad smo orjentisani samo na stvari i volimo ih jer za bolje mi ne znamo. Treba nam novac, auto, kuća, odmor, treba i dobro društvo, muzika, slika, srdačan smijeh, sve prolazi, ostaje samo duboko u nama praznina. Greška je grijeh. I kako da se odnosimo prema životu!? Ne lijepi stvari, al’ neka ih, zalijepi katkad za misao lijepu i riječ, za stih, otputuj katkad i u Svemir jer sve tako i blizu je. Život nije nam zabava, ni udobnost gledaj u sopstvenu bol i sjenku kako već prolazi, dolazi Svijet što nije ga bilo u ovim igrama sjenki. Znaš me, mi smo izmaglica. Mi nismo Suština u tome kako se predstavljamo, Suština jest’ skrivena Dubina. Dozvoli Svijet. U čovjeku ima i sudbinski dio, sudbina ne definiše sve, baš svaku sitnicu, ona radi na načina bezbroj dovodi sebi onoga koji luta kao Odisej - niko a sve. Za sudbu mnogo tog je i nebitnog, čovjeku jednom zvijezde su malo. U području smo od logike, borbe za život, i zdravlje, borbe oko imovine. Kad Sudbina zove čovjek njoj se spušta na Put, kad sudba se pusti u nužnost kroz život slobodan i postaću- sudbina tad promijenit će tok s dubinom saglasno. Dolazi sreća. Kad ne slušam život popravi Ona i tuče me sa načina bezbroj. Čovjek ometa životrni tok. Neopiranje je djelatnost, rad, mi aktivni još bogati nismo, a život upravo ovo traži. Aletheia – raskrivanje je, pusti, Ljubav je vjera samo u duboke stvari, dublje i prije postojimo. Čovjek koji ljubavi nema ima prazninu, kupuje, jede, al’ ne može se napuniti. Dakako, treba i higijena, neprestano, oprati ruke, lice, tijelo, u svašta ne gledati i šta slušati paziti, misliti, govoriti dobro i voljeti. Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment