Tuesday, 6 December 2016

Alvin Tofler: Treći talas


Dođosmo li ovamo da bismo se smijali ili plakali?
Umiremo li to, ili se, pak, rađamo?
(Karlos Fuentes, Terra Nostra)

Osvrćući se na savremeni svijet, besmisao zbivanja i politike, banke kakve jesu i  ratove, medije, kad se i porodični i lični životi rasturaju, Tofler veli da ovaj svijet i nije pomahnitao već u pozadini svega isijava jedna nova nada za čovjeka. Čak pomodan je pesimizam. Ali, beznađe, ne samo da je grijeh već je i neosnovano, po Č. P. Snou. Opasnosti prikrivaju i divotne nove mogućnosti za Toflera, na koje ukazuje Treći talas, nakon ranijeg poljoprivrednog i zatim industrijskog u njegovoj podjeli značajnih promjena unutar civilizacije. U razaranju i propadanju s trećim talasom se mogu nazreti nove naznake i čak upečatljive dokaze života. Prelazne godine jesu burne i pune kojekakvih kriza. Tofler u ranijoj knjizi ,,Šok budućnosti“ (1970) bavi se ubrzanjem iste (budućnosti). U ovoj knjizi ,,Treći talas“ (1980) više se on bavi odredištima kojima putujemo nego li ubrzanjem i procesima. To sve što vidi Tofler kaže valja uprošćavati i sažimati, nazivajući takav proces sintezom jedne moćne cjeline kroz svoju knjigu u dva dijela ili toma.   

Djeca su nekad pripremana za poljoprivredni ili seoski život, zatim za fabrike i građanski život, danas je stanje neko drugačije. Tofler besmrtnim bićima naziva korporacije. Raspodjela uloga među polovima, standardizacija, specijalizacija, jaz proizvodnje i potrošnje, tu su tehničari vlasti, elite i nadelite. Sistem umirući. Čudesne su i mogućnosti za društveno-političke obnove. Školovani ljudi su podbacili. Imamo mašine za demokratiju ili globalne fabrike zakona, uredbi, propisa. Na glasanjima je izbor među kandidatima. Ponovo izlaze na izbore i ponovo garantuju bez obzira na ono što je ranije bilo, po Tofleru. 

Treći talas daje neke odgovore, ne sasvim objektivno, ali NE fantastično, pokušaj je naučan i sistematski za Toflera. Čovjek pred trećim talasom je u stvari pred sopstvenim izborom. Kaže, mi smo djeca trećeg talasa. Rekao bih da je taj talas tek način prohoda kroz svijet da bismo se na kraju našli sa samima sobom i ... Tofler kao sociolog upire svoje i socijalnoj dimenziji daje vrhovni značaj nepostavljajući uopšte filosofska pitanja. 

U drugom tomu Trećeg talasa: Odgonetnuti nova pravila. Gradovi više ne spavaju. I računar je počeo da premodifikuje naše živote.  Računar i bira umjesto nas. Tačnost nije više toliko važna. Nova je matrica. Izjelice i udovice. Nova predstava je i o prirodi. Evolucija se projektuje. Raspad je nacija, koje su bile ključne u drugom, industrijskom talasu. Sve nacije postaju sve više izložene prodoru spolja. Nova je vrsta svjetske privrede. Mitovi se izmišljaju i šire, ali Tofler ne govori u pravom smislu o mitovima osim kao o lažima ili marketinškim potezima. Pokvaren je model uspjeha. Nasilje. Naoružanje dostupno i djeci. Industrijska civilizacija je umiruća. Naglo izbacivanje radnika osim što mu smanjuje primanja naglo prekida i mnoge socijalne veze. Nedostatak strukture življenja nadoknađuje se upotrebom opijata. Imati puno novca donosi ugled. Privatne su vojske. Ubrzavanje odlučivanja. Pod vladavinom zakona, a ne ljudi. Nakon drugotalasne scene vladavine većine sad se prešlo na vladavinu manjine i proširenje elite.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment