Thursday, 1 December 2016

b. Osjetljivost i blizina


Čuvstvovanje, Levinas kaže, k’o Hajdeger, osjetljivost i blizina. Samo sebi se Istina može prikazati neposredno bez modifikacije i to kao slika, čulna slika. Ali ta slika mora da simbolizuje Cjelinu. Opet monada Lajbnicova ili prije, uz moju primjedbu. Zar je bitno od ovoga šta je čije? Uz neposrednost i pasivnost SIMBOL prima određenje. Još konkretno čulno opaženo je. Unutar slike se navještava ono što prekorači istu. Čulnost preko opažaja nam dovodi sad Ideju. U IZRICANJU je davanje znaka DRUGOM ili sebe činjenje je znakom poput iskrenosti. 

Husserlovo znakovno neispunjeno je mišljenje. Nije svugdje OTVORENOST. A ni svaka otvorenost ne sadrži obavezno razumjevanje. Kada je OTKRIVENOST čulni opažaj je od tad Idealnost. Autentičnost značenja uvijek prate uživanje il’ ranjivost, su termini da se označi BLIZINA. Čulni opažaj se može okrenuti svome vlastitom značenju. 

Dominantno značenje OSJETLJIVOSTI zapaženo u ranjivosti pokazaće se u odgovornosti BLIZINE, u njenoj uznemirenosti i njenoj nesanici, što je motivacija za njene saznajne funkcije. 

Otkrivenost Bivstva sebi ide u apstrakciju kao raskid s neposrednim. Neposrednost čulno je opažljivog ne gnoseološki tek. Izloženost je povredi ili pak uživanju. Neposrednost dok uranjanja u dubine elementa, u punoću za život što voli život. Supstancija sad je subjektiviteta, a kroz Drugog dolazi i SMISAO svima Drugim. Dijahronija je koja potpomaže to jedno-za-Drugo kao ,,ranjivosti", prijemčivost il’ pasivnost, al' pasivnu tol'ko da je nadahnuće. Drugost ova je u istom, metafora tijela koju oživljava Duša. 

Rečeno nam pokazuje, a i iznevjerava. Psihizam Duše nadahnjuje, filosofski se naziva transcendentnim gdje jedno-za-drugo uravnoteženost je. Psihizam modus svijesti je, nestaće. Smisao se ne pokriva samo tjelesnim iskustvom, glad ostaje velika kad preko slika ždere nezasito gutanje je, nestrpljenje. Materija prednjači u ispunjavanju praznine. Ja asimiluje neko Drugo u toj njegovoj autentičnosti i samo se oko sebe obmotava. Okus nije neka svijest o objektivnom, OKUS način je za subjekt da se uvede u tjelesnu prostornost. 

Prije svake refleksije, prije svakoga povratka sebi je uživanje uvijek sebi k'o nedostajanje, ispunjenje obećanim. Sve je sa zadovoljenjem. Uživanje uživanja prije svake refleksije. 

Osjetljivost ima smisla uzimanjem brige ali za Drugoga, nesreće i ogrešenja. Blizina je Drugog izliv za drugoga, neposrednost je ukusa. Okus dobar il' NEdobar. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment