Wednesday, 7 December 2016

Bajke


Nisu bajke kao trešnje pale s grane baš bezveze nije kako nam se čini tek zabavno stanje maloj djeci radost i čuđenje, ništa više. Bajke treba ili može čitat čovjek kad odraste i samome sebi. 

Bajka ima dublju priču, ništa nije obavezno s bajkom ništa ne namećeš, ne ubjeđuje, ne klete čitaoca niti druge. Bajke vrijede za sve ljude i sva bića i nebića nama poznate planete, a koliko poznatog je, bajka uvijek nudi više. 

Bajkovito o bajci kaže ili piše Ivan Iljin, na Večeri ruske bajke u Berlinu maja '34-e ovo:

,,Ako ti se ne svidi - i ne slušaj ... ona je kao cvjetić, ali ne vrtni, ne namjerno izrastao i vještački, već kao poljski cvijetak koji se sam sije, ukorjenjuje se sam listiće istjeruje i otvara čaške, Božijim sunašcem se cvijetak grije, Božijom kišicom i izmiva, Božijom ptičicom opjevan, Božijoj pčelici med svoj daje. I med je raj - čudesan, miomiris - ne daje se misliocu gordom, od tih školovanih, već ga pčela daje samo jednostavnom i mudrome pčelaru ... Stotine godina se skuplja taj miomiris u neprimjetnim i nepoznatim dušama ljudskim ... Ne slušajte bajku pri svjetlosti dana ili skeptične i beskrilne svijesti. Bajku valja slušati uveče, ili noću, u začaranoj tami koja skida sa stvari poznati i jednoznačni izgled i pridaje im novi lik, neočekivan i tajanstven. Bajku valja slušati osutonjenom sviješću na granici polusna i poluobodrenosti. U susret bajci treba da se stvore hranilišta i jame nesvjesnog, gdje Duša živi mladenački, sjedinjujući dijete sa mudracem; gdje opstaje na dječiji način glupa i ne stidi se te svoje gluposti; gdje je na dječiji način povjerljiva i iskrena, gdje bespomoćno pita i dvoumi se, gdje se bespomoćno plaši i užasava se, više ne izmišlja šalu i ne igra se već se zapućuje u bajku sa svom ozbiljnošću i strašću nade i očajanja; gdje se već i ne sjeća šta je to igra, jer u suštini to više i nije igra, nego život sam život i borba, pobjeda, događaj.“

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment