Tuesday, 6 December 2016

Bela Hamvaš - Praznik i zajednica


Sreća je individualna stvar. Izađi na obalu mora, šetaj se, sjedi na stijenu i posmatraj galebove ... ali vjerovati da se treba odreći svega, pretjerano je … ništa nije pristojno primiti badava ... preporučuje se da se tako organizuje život kako bi se platilo caru carevo, publici ono što je njeno, ali samo zato da bi čovjek zatim stekao pravo na samoću.   

Do određene granice smijem da ostanem sam; preko granice je zabranjeno da ostanem sam. Ono što je preko mjere, moram da podijelim. Mjera … što je preko toga, zabranjeno je. Sakralna trezvenost vodi računa o narušavanju mjere i još nikoga nije bilo ko nije morao da plati zbog narušavanja … radosti i dobra dozvoljeni su svakome, ali ako se usudim da više tutnem u džep nego što je zaista moje, bezimene sile skrivena dobra pretvaraju se u ljute guje, a one uništavaju čak i ono što je moj slobodni dio i što pripada meni. Nema čovjeka koji za to ne zna … VLAST još nije pitanje zajednice Svako griješi ako vjeruje da dobrobit ili propast zajednice zavisi od pitanja vlasti. Vlast karakteristično spada u krug TREĆEG mudraca i ako bi neko tražio njenu definiciju, trebalo bi odgovoriti: vlast je posljednje ISKUŠENJE individualnog života. 

Isus nije prihvatio ekonomsko blagostanje, niti čovječanstvo koje su zaslijepile velike sposobnosti. Htio je nešto sasvim drugo: više od stomaka, blagostanja, vjernika, mase, uspjeha … Posljednje iskušenje je najopasnije i najužasnije: VLAST.

Za karakterizaciju vlasti dovoljno je reći da je njen smjer uvijek prema dolje. Situacija je to iz koje se može gledati samo prema dolje, ne prema gore ... paradoks se ispoljava u tome što čovjek konačno i ne može da dosegne vlast. Naročito je ne može dosegnuti onaj ko hoće vlast. Vlast dolazi u ruke onome kome ne treba. Onome kome nije cilj i kome je teret i suvišak, kome je ona sporedna prepreka. Vlašću zaista raspolaže samo onaj ko je prihvati snevolje, neodlučno je koristi, s ustezanjem prima i trudi se da je se oslobodi. I ako je čovjek prihvati, ne smije da je zloupotrijebi. Onaj ko se služi vlašću, smjesta je gubi. Vlast je sa svih strana paradoks. Šta bi bilo kada bi Bog koristio svoju moć? Samo su demoni moćni. Bog - Postoji. 

Vlast je pitanje čovjekove individue … još ne pripada životu zajednice ... to je zamka koju demonske sile postavljaju čovjeku prije posljednjeg koraka. Ko se spotakne, njemu je kraj. Dobija države i narode Zemlje, ali mora da služi Tami … vlast je zla.  

ZAJEDNICA … stvari ne započinju spolja, nego iznutra, i ne dolje, nego gore, i ne u vidljivom, nego u nevidljivom ... Izmišljene su mnoge torije o tome šta je porijeklo i šta je prava zajednica. Ima onih koji kažu da je zajednica ekonomska, materijalna … politička ili jezička, ili rasna, ili narodna, ili duhovna. Sve su to činioci koji više ugrožavaju zajednicu, nego što je stvaraju. Sve je to samo pogodno da stvori razliku, a ne zajednicu ...  krajnje stapanje moguće je samo u Božanskom Bivstvu. 

O zajednici govore filosofija, nauka, pjesništvo kao da ona postoji. Međutim, čovjek nije sazrio za zajednicu. Zajednicu ostvaruje samo Posljednja Duša, zato se zajednica može ostvariti samo u Posljednjim Vremenima (a njima nas plaše) ... apokaliptično je zbivanje, jedno od posljednjih i najvećih događanja svjetske istorije ... kada će čovjek moći da odbaci sa sebe svoje Ja, da se ispolji u svom pravom Biću i da se sjedini u zajednicu sa svim ljudima (pojam Zajednice kod Hamvaša, dakako, liči pravoslavnom pojmu Sabornosti). 

Glup pokušaj, kao i obično, vjerovati da je težište na materijalnim dobrima. Riječ je o nečem mnogo Višem. 

(Izvod iz knjige: Bela Hamvaš, Nevidljivo zbivanje - Silentium / Praznik i zajednica)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment