Saturday, 10 December 2016

Berđajev - Ruska religijska filosofija i Dostojevski


Ne vole ljudi Slobodu ili ne podnose je, živjeli bi samo od hljeba, al' na to pristao nisi - dati im takvo što bez Neba, sve za ropstvo. Oni prvi prihvatiće tu slobodu, umiriće savjest ovima i dati njihov hljeb. Hljeb zemaljski sa svih strana je zamjena Nebeskomu, koji je Cijel. I nema Boga - kažu oni, čovječanstvo mjesto tog je, svud slabašna su stvorenja, i vidi se. Pa koriste još Ničea, ali nije on rekao takvo što.

Inkvizitor, opisan kod Dostojevskog, glumi svakom zaštitnika, demokrata, optužuje samog Hrista da je Ovaj aristokrat, jer spašava pojedine. Inkvizitor SVE spašava, nudi ljubav zemaljsku i čistu bijedu, on u ime ljudi ide protiv Boga. Ko narodu poda sitost neka uzme svu slobodu, i uzima. Hljeb Nebeski nikom nije još zanimljiv, tek ponekom. Daj narodu hljeb zemaljski i postani njihov bog. Hristos ovo odbacuje carstvo zemalje, od Rima do socijalizma, a ništa bolje nije sa istorijskom crkvom. Stanje inkvizitorsko i vaseljensko zemaljsko carstvo, crkva kopira i državu. Tokom svjetske istorije niko nije baš vladao. 

Samo u Bogu možeš iskreno voljeti drugog čovjeka. Drugo je notorna laž. Nesloboda i nasilje. I mravinjak. 

Ne trebaju nama čuda, Ljubav treba i Sloboda, jer nasilnim putem ne možeš ljude usrećiti, živjeti možeš na račun njih.  

Graditelji sreće hoće da urede zemlju bez smisla i bez Neba, puštamo zarad hljeba, tješeni dječijim igrama i pjesmicama da sve biće oprošteno rukom samo kad nam mahnu. 

Veliki se inkvizitor uvijek trudi da učini ljude nedostojnim onog Višeg svijeta. I on sam je Dostojevskom tragični junak što od ljudi krije tajnu, i pravi srećni mravinjak. Otkrivanje smisla života rješava sve probleme no, čuvaju tajnu. A drugi Tajnu.

(U kontekstu knjige Nikolaja Berđajeva: Ruska religijska filosofija i Dostojevski)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment