Sunday, 11 December 2016

Bijeg od sebe


Nema šanse. A svi bježe! Gdje god da smo sa sobom smo. A to je baš najveći strah, biti sa sobom, nema većeg. Kažu. Uvijek od nekog smo osuđivani, i za ono najsitnije. Zato strah. U podsvijesti jasno piše. 

Svako trči za nečim i nek je samo ,,od sebe” dalje. U tome je ambicija. Tu su sami izgovori. Sebe čovjek obmanjuje a i cijeli svijet. Budala. Novac dobro nas prikriva. I akcija. Kad postigne čovjek cilj i očaj će sa njim doći. Kako? Zašto? Gdje je čovjek što sretan je biti treb’o, najsretniji? Najspretniji pobjeđuje, a sad gubi. Kako!? Zašto!? Uspješni je nesretniji. Za čim sada će trčati kada ,,sve” je ostvario? Tu je susret, da, sa sobom konačno, u samom ,,vrhu”. Nema bježanja od sebe, kad tad čovjek dolijaće. 

Šta me briga što me ljudi osuđuju, i najbliži. Dobar samo daleki je čovjek, sebe  ne daju nam. Država ni religija. Dobar si tek kada patiš. Svud zavjere. Od najbližih. Tako i ja osuđujem, svi se sude, ratno stanje. Nesvjesni smo. Navijamo. Mi žurimo, al’ na žalost, smijer pogrešan je totalno. 

Možeš pobjeći od drugih, al’ od sebe bogme ne. Zašto bježati kad Svemir unutar je?

Jest’, romansa jeste život, ali kada se osvijesti. Vječna je Romansa i festival Svjetla, Osho, Stari prijatelju. 

Ne bori se s mislima, gledaj, zidovi se tope, Nebo nadolazi. Pobjeđuju posmatrači.  

,,Opuštenost”.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment