Thursday, 1 December 2016

Bodrijar Žan: Simulakrumi i simulacija


Kultura polako prelazi u nekulturu i dokle su dometi tog pada, šta to sve predstavlja za čovjeka, mi još, izgleda, nismo potpuno svjesni. U igri je, naravno, i simulacija kao potpuno iluzoran svijet. Kako nadomjestiti nedostatak kulture i svijeta uopšte. Niče je rekao: ,,Pustinja raste, i jao onom ko pustinju skriva”. Rješenje problema je negdje vjerovatno dublje od razumskih osmišljavanja, i uzaludno je u sveukupnoj laži pokušati isto lažnim pretpostavkama uvesti red. Red u laži. I čemu? Da li će problem svijeta riješiti neka nova ideologija ili je izbavljenje iz svega individualno? Filosof se pita filosofski. Čemu vodi bilo koji aktivizam? I šta je istinska akcija i istinski rad? Šta je cilj? 

Odgovore na mnoga ova pitanja nalazimo duboko u sebi, ko se tamo i zagleda. Čovjek nema vremena jer simulacija ne da iskakanje iz uloga i iz takve vrste zabrinutosti za egzistenciju prirodno vidljivog tijela. Život je brutalno tjelesan. 

Život posmatrački ima smisla, ali ako posmatrač vidi suštinu stvari. Aktivizam u svijetu sjenki je pećinski problem još Platona. Put je, rekao bih, Unutrašnji, put je vrsnih, probuđenih, koji vole. 

Šta kaže Bodrijar? 

Apstrakcija danas nije mapa, koncept, duplikat, ogledalo, problem je što je ona postala danas proizvodnja. Sad mapa ili karta prethodi teritoriji, prvo se ona stvara i ostaci teritorija sad trunu na površini karte. Tako imamo pustinju našeg stvarnog. Stvarno je zamjenjeno njegovim znacima. Mi se pretvaramo i da nemamo ono što imamo. Simulirati nije tek pretvarati se. Simulant proizvodi prave simptome, to nije puko pretvaranje. Simptomi svih bolesti su napisani na papir i nedostatak nekih od simptoma ,,ne može” da obmane liječnika, reći će francuski filosof Bodrijar.

Ubitačna moć slika je ubica stvarnog. Tako je Diznilend postavljen kao iluzoran da bi sve drugo izgledalo kao stvarno.  Ali u Diznilendu se i ocrtava objektivni model država SAD. Ovaj Diznilend napaja gradove energijom te nove ,,stvarnosti”. Diznilend je prostor za regeneraciju imaginarnog. Ljudi se više ne gledaju niti se više dodiruju. Ljudi više ne hodaju, ali se bave jogingom. Izmišljena je ponovo oskudica, i askeza, sve se nanovo izmišlja i ogroman je scenario. Tržišna ekonomija, a nikako priroda da je ta koja dovodi do oskudice. Sve je simulirano, dakle, izazvani su i simptomi. To nije tek pretvaranje. U simulaciji je model nad činjenicom, svojevrsna je antiprocesija. Sad se stvarno dokazuje putem imaginarnog. I sam poredak i zakon su simulacija, pa se simulacija pokazuje mnogo ozbiljnijom opasnošću nego li neka tobožnja pljačka. I otmice su simulirane. Političari su tek manekeni vlasti. Fantazme. Slike u vodi. I rad je po scenariju, čak nema više ni ideologije rada, a kamo li pravog rada. Ratovi su postali svi do jednog simulakrumi. 

Hiperprostor izgrađuje neka nova društvenost, ogromno je kretanje tamo i nazad, antikulturacija, svjedoče supermarketi i super-roba. Odsustvo je Dubine, horitont se ne pomjera i nema ga jer je prekriven ogromnim reklamama koje podržavaju prisustvo te silne robe. Tu su od njih neodvojivi veliki parkinzi i autoputevi. Oblik grada je nuklearan i satelitski, te nagovještaj njegova kraja. 

Sve više je informacija, a sve manje smisla. Nema značenja i stvar je čisto instrumentalna. Društvo se destruktuira, urušava. Igre su folklorne, kampanje su za bezbjednost, poruka je sutra da radim, upućeno je čestitim ljudima, itd. Kloniranje je neprestana ponovljivost svega. Tehnologija je tek produžetak tijela, dakle, život uvijek i samo tjelesni. Na putu smo liberalnog istrebljenja. Sukob je samo lijevog i desnog, gore i dolje, tu nema mjesta za ostatak. Šta preostaje ako bi se sve ovo oduzelo? Pomislili bi ništa, jer društvo odbacuje svaki ostatak. Ali iluzorno nema ostatka, ili se pak može reći da je sve ostatak. Ostatak bi bio kraj logike raspoznatljivih suprotnosti u smislu da ako nisi s nama onda si protiv nas.  Kad su stvari izvrnute ni sabiranje više nema smisla. Sve je ostatak ili ništa to nije. 

(prema: ,,Simulakrumi i simulacija“, Žan Bodrijar)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment