Sunday, 4 December 2016

Budizam - izvorni indijski


,,Tvoj posao je da otkriješ svoj svijet, a zatim da svim svojim srcem sebe daš svijetu.” Buddha

Budizam nije religija, to je Put, učenje ili filosofija, Put na koji je prvi izašao indijski princ Sidarta Gotma i svaki koji dostigne taj nivo duhovnosti nazivan je Budom. Sidarta je prvi u istorijskom slijedu. 

Indija ima i svoja mitska mjesta. Jedno od rijetkih mjesta mira i napretka, kojim su upravljali mudri i saosjećajni vladari, sa stanovnicima pametnim i ljubaznim, uzorno društvo nazivano kraljevstvom Shambhala, tibetanski mit ili istina. To je put ljubavi i briga za sve. Više je starih tekstova u kojima su data naizgled podrobna, ali ipak zamršena i nejasna uputstva o putu u Shambhalu, ovo Duhovno Carstvo. Poznavaoci ovih tekstova nisu često načisto s tim da li ta uputstva treba shvatiti doslovno ili kao metaforu. Prema legendama, kraljevstvo Šambala je prije mnogo vremena nestalo sa Zemlje, a to se dogodilo jer je postepeno, stalnim učenjem i duhovnim usavršavanjem, svaki stanovnik Šambale dostigao prosvjetljenje, pa je zato čitava kraljevina prešla u drugi, nebeski nivo postojanja. Kraljevi Šambale, milse neki, još uvijek nadziru ljude i život na Zemlji (kao uzašli majstori) i intervenisaće kada bude potrebno. Istorijska ličnos Gesar, tibetanski kralj i ratnik, imao je spiritualnu vezu s kraljevstvom Shambhale. Ona je kao potencijal u svakom ljudskom biću, a za zapadnjake je često to obična izmišljotina. I zar je važno dokazivati to da li je Šambala postojala ili je izmišljotina, važno je pojam shvatiti kao ideal prosvjetljenog i srećnog društva, potencijal čovjeka. Shambhala postoji, kako god. Dalaj Lama, četrnaesti je u neprekinutom nizu bogo-kraljeva Tibeta, a svih 14 su jedna ličnost koja umire i rađa se ponovo s istim individuumom. Protjeran je od kineske vlasti 1950. Velika je sličnost u izgledu tibetanske rase i američkih indijanaca, narodi koji nemaju sklonosti istoriji više idu bezvremenom. Ipak, legenda o Šambali i prvom kralju Tibeta mnogo je starija i od Bude indijskog od prije 2500 godina. Tibet je velik skoro kao pola Evrope, a popis stanovnika nije nikada ni izvršen, nagađanja su od 300.000, pa i 6 do čak 33 miliona. Nadmorska visina je preko 3000 metara. Privatne svojine tamo nije bilo, razvijeno je monaštvo i koristan rad. Od malena nose tamno-crvene odore, dok se kroz služenje i učenje uspinju. Lama na tibetanskom znači učitelj. Tibetanci smatraju da i osjaci obavljaju korisnu funkciju u društvu jer podsjećaju ljude na davanje milosti. Za njih je tijelo bitno samo za vrijeme života. Tamo se težilo samo dobrim djelima i u čitavoj poznatoj istoriji nije upamćeno nasilje ni revolucije. Kinezi su nakon Drugog svjetskog rata izmijenili lice Tibeta. Tibetanci nisu nikad koristili točak, ali Kinezi su se pobrinuli da im izgrade moderne puteve i građevine. I bolnice. Tibetanski jezik je tonalni i vrlo bogat, jedna riječ se može reći na mnogo načina i mnoge je nemoguće prevesti na engleski jezik. Štapići, zarezi, čvorovi i slikovo pismo, njihov pismo,kažu, dobijeno je s neba. Tibetanci su ljubazni, saosjećajni, pošteni, otvoreni i radosni ljudi. Brakovi između rođaka do 7 koljena,nisu dozvoljeni. Ne ubijaju životinje i nikad nije bilo smrtne kazne, a i kazne bičevanjem vrlo su rijetke. Znaju za stid. 

Dharma je budistički put ka oslobođenju iz ciklusa rađanja i umiranja, što će iz Indije preći na Tibet. 

Poznat je tibetanski mudrac i VELIKI pjesnik Milarepa (1041-1123). Mogu se pronaći njegove knjige prevedene na naš jezik. 

Kasta i porijeklo tamo ne znače ništa, osim svijest što znači i pročišćenje. Oni kažu da je svemir pun osjećajnih bića koji nemoćno putuju kroz mnogobrojne reinkarnacije, tražeći sreću i slobodu, ali zbog toga što ignorišu pravu prirodu stvarnosti nailaze samo na patnju, koju im još pojačavaju pohlepa i strah da nema izlaza iz začaranog kruga rađanja i umiranja. Treba shvatiti iluziju koju ego gradi u praznom bezdušnom svemiru, sve da bi sebi stvorio osjećanje sigurnosti, što inače ne postoji mimo kosmičkih zakona. Po njima Boga nema, postoji karma, kosmički red gdje dobro se dobrim vraća. Vlast se nije prenosila nasljedno. Život pojedinca zavisi od njegovih djela. Tibetanska arhitektura se savršeno uklapa u prirodni ambijent, kao materijalizovano pod dejstvom nebeskih sila. Ogromna palata od 450m dužine, integrisana u brdu, građena je bez upotrebe točkova. I teško je reći gdje brdo završava a počinje palata. Sve se radilo besplatno bez podjarmljivanja. Zidovi su blago nagnuti ka unutrašnjosti palate. Centralni dio objekta ima 13 spratova obojenih u bordo-crveno, a kupole su obložene zlatom, Inače, tibetanske rječice su pune zlatnog praha. Sa 13-im Dalaj Lamom stigla je i invazija stranaca (Austrijanci, Englezi, Amerikanci), koji su se trpali u vlasti, zatim u izgradnji puteva i pomoći materijalnoj, što Tibetancima nije trebalo. Remetili su im duhovni mir i život za koji su rođeni. Trinaesti Dalaj Lama je umro 1933. godine, i odbijao je pristupiti Ligi naroda. Četrnaesti Dalaj Lama je bio dijete. Kinezi zatim oslobađaju ovoj ‚‚krov svijeta" od nekolicine stranaca. Započinje rat. Invazija. Četrnaesti Lama stiže maloljetan na vlast i kaže kasnije: Nisam znao ništa o svijetu niti sam imao iskustva u politici, a ipak sam bio dovoljno odrastao da budem svjestan razmjera svog neznanja i toga koliko još treba da učim (1950). Tako su Kinezi oslobađali ‚‚svoju" teritoriju od šačice stranaca. 

Tibetanci bi poraženog kineskog vojnika vraćali nazad kući, dok su njih Kinezi ubijali. 

I ovu tibetansku religiju su Kinezi nazivali otrovom što spriječava materijalni napredak i razmnožavanje ljudskog roda. Dalaj Lamu će poslije Kinezi upoznati sa prosperitetnosti i modernosti njihove države. Ubrzo će on, ipak, otići u progonstvo u Indiju a poslije i na Zapad, u Ameriku. U Tibetancima je rasla gorčina, kod Kineza strah i nerazumijevanje. Civilizacija Tibetu tako donosi patnju i nemir. Mnogi u svijetu su tad ignorisali pozive Tibetanaca. Dalaj je mongolska riječ koja znači ‚‚okean", a lama je tibetanska koja znači ‚‚duhovni učitelj". Četrnaesti Dalaj Lama, kaže, u snovima se sastaje sa svim prethodnima i razgovara o sudbini Tibeta. ‚‚Misteriozno, zar ne?! - kaže on. 

U potragu za novim Dalaj Lamom se uvijek ide kao u potragu za najvećim blagom i postoje posebna pravila prepoznavanja malog djeteta, postoje znaci, ali i najave prethodnih Lama gdje će se ponovo inkarnirati.

Zapadna nauka teži sve da izmjeri i kakav značaj imaju čestice koje možete tako izmjeriti? Mi se bavimo umom koji je bez oblika, bez mjerljivih čestica. Mi smatramo da je um superiroan i jednom kad čovjek postane sposoban da  potpuno kontroliše svoj um, on stiče posebne sposobnosti i vanrednu energiju, postaje kadar da uči mnogo više nego inače, stiče naročitu psihičku snagu. Kontinuitet je uma u životu poslije života. Za nas je vidovitost činjenica, ništa nije neobično. Budizam i moderna tehnika i nauka ne protivrječe i sastaće se jednog dana. Kod nekog. Duh i materija kao energija su dva aspekta iste stvari. Energija ili duh se kondenzuje u pravilnim intervalima  u materiju, a materija se opet pretvara u energiju. Stvari koje vidimo samo su prolazni fenomeni istog vječnog toka iz kojega potičemo i sa kojim ćemo se ponovo sajediniti. Budizam ne prihvata Boga, pa je kao takav jedna vrsta ateizma. Njegov je cilj usavršavanje čovjekova uma kojeg se smatra nekom vrstom konačnoga stvoritelja. Nema drugog stvoritelja osim našeg umaBudizam sadrži podrobna objašnjenja o prirodi i funkcionisanju uma, a za uspostavljanje kontrole svog uma postoje posebne fizičke i mentalne discipline... a pošto je um u suštini entitet (biće za sebe - energetski) od čiste svjetlosti i saznanja, kao takav može sve da spozna. Um treba pustiti da lebdi bez konceptualnog zastora i takav um u njegovom prirodnom stanju treba posmatrati. U početku je to vrlo teško, ali vremenom um postaje kao čista voda i treba nastojati da se zadrži takvo stanje i da se ne dozvoli nastajanje koncepcija (zamisli) u njemu. Na ovaj način meditira se, naročito ujutro, kad je um tek probuđen, a čula još nisu sasvim aktivna. Dobro je ako se veče prije toga ne jede mnogo i ako se ne spava dugo preko noći, što um čini lakšim i oštrijim. Konceptualnost, što navodi da se misli o svemu i svačemu treba umiriti. Ovo pojačava memoriju, a vremenom donosi i vidovitost. Ne treba praviti nikakve negativne akcije ili postupke. Emocije nisu u prirodi uma, da jesu ne bi tad već bilo spasa. Kad nestanu zablude postajemo srećni. Čitav život je proučavanje kroz život i kroz spise, kroz ponašanje, razmišljanje, upoznavajući samog sebe, svoj um koji po budizmu nema kraja ni početka već traje otkako je svijeta i vijeka, kroz bezbroj inkarnacija. Svrha života je biti srećan, trajno srećan, i svako ima pravo na svoju ličnu sreću. Korak po korak treba umanjiti vezanost i želje nepotrebne. 

‚‚Kad te svrbi češeš se, ali uopšte ne imati svrab bolje je od svekolika češanja." (indijski filosof Nagarđuna) 

Bitno je da suptilan um prigušuje aktivnosti prostog uma, a u nekim situacijama je takvo nešto samo kratkotrajno, tek se nagovještava, da čovjek zna: zijevanje, seks, stanje pred utonuće u san, kihanje, itd. Zato neki razvijaju tehniku upravljanja seksualnom energijom, ne da se troše, već da se uzdignu u suptilnoj svijesti i prepoznaju duhovno iskustvo. Seksualna energija dovodi do određenog nervnog centra i spušta se ka urinarnom traktu, kad ličnost doživi osjećaj izuzetnog blaženstva (tantričko učenje). Suptilni um se pretvara u mudrost. Nečistoći nema mjesta u prirodi uma, ona je slučajna i privremena u umu, može biti otklonjena. Pojave u svijetu nastaju isključivo kao dejstvo uzroka i posljedica. Svi mamo tu osnovnu supstancu uma za postizanje budastva. Um postepeno može saznati sve, pa dobrota može biti na taj način bezgranično uvećana. Razumna želja ne predstavlja ništa loše, a za nerazumne želje uzrok je najviše vezanost kao rezultat neshvatanja. To je ta vrsta želja na osnovu površnog utiska. Ego ne mora da bude uvijek negativan i osjećanje sopstvene individualnosti nije loše po sebi, sebičnost je negativna. Čovjek zavisi od individualne karme, ali okolina i atmosfera koju dijelite s drugima, klima i slično, proizvod su kolektivne karme. Tako i planeta je rezultat kolektivne karme 6 milijardi ljudi i još bezbroj drugih bića. Isto tako 6 miliona (više ili manje od ovog broja) Tibetanaca ima svoju kolektivnu karmu pa je i njihova situacija u vezi s tim. I u porodici je rezultat zajedničkog njihova karma, tako i tijela pojedinaca, njihove slabosti, bolesti, rezultat su individualne karme (sanskrit: karma = akcija). Naše zadovoljstvo i bol dolaze od nedavnih dobrih i loših akcija. Akcije su mentalne, fizičke, verbalne, dobre, loše i neutralne. Kad govorim iz ponosa ili mržnje, akcija je loša. Ako se govori iz rđavih pobuda odmah nastaje mučna atmosfera, a govorniku u budućnosti sljeduje neka nevolja. U budističkoj filosofiji nema mjesta za teoriju duše, već je u pitanju ‚‚suptilni um", biće koje nema početka ni kraja, a takva ličnost se odnosi na um, kontinuitet s prethodnim umom. U Budizmu nema Boga i nema duše, imaju zato vječni um i kontinuitet individualnog uma potčinjenog zakonima karme. Bog u smislu ljubavi postoji, ali ne u smislu Tvorca, Sveznajućeg. Iako ne postoji duša postoje bića bez oblika, kao i ona s oblikom i još sa tijelom. Bića bez oblika su neka vrsta bogova i boginja gdje je smisao bog biće s izvjesnm moćima, a ne Kreator, već su vidovita bića, osjećajna ili drugo. I bića s oblikom su bogovi i boginje. Mnoštvo je tako različitih svjetova i bića od kojih jedna imaju fizičku komponentu, a druga ne. Duhovi postoje i obično nemaju oblik, neki od njih su pozitivni, a neki su negativni, neki pomažu u nevolji a neki odmažu, poput ponašanja ljudi. Duhovi nas bez našeg znanja mogu ozdraviti i oslabiti, zaštititi. Nikada ne znate ko vas i zbog čega špijunira, s duhovima niste nikad načisto, ali sve opet zavisi od karme. Iza sreće i nesreće stoji karma. Tibetanska medicina vidi 3 nivoa bolesti: one koje su posljedica neravnoteže fizičkih elemenata i te bolesti se lako liječe; one koje izazivaju zli duhovi, gdje medicinski tretman nije dovoljan i treba kombinacija lijekova s ritualom, kad lijekovi već dugo ne dovode do poboljšanja i prinosi se nešto na ponudu duhovima pa poslije toga i lijekovi su djelotvorni; i treća kategorija su bolesti kao posljedica karmičkog slijeda, od kojih lijeka nema.

Kao voda koja se kanališe i postaje moćna, tako i naš um isto funkcioniše. Rasijan um je nemoćan. Nenasilje je jedini način. ‚‚U Tibetu sve završava čudom ili osmijehom" (Stevan Pešić, srpski i jugoslovenski pisac i pjesnik, posebno poznat po svojim putopisima sa Nepala, Tibeta i Šri Lanke). 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment