Thursday, 1 December 2016

d. Blizina i Beskonačno


Kao trag sam izgubljen u jednom tragu, kaže, manje od jednoga Nekog Ništa. Uvijek je sa dvoznačnošću. Trag je samog ovog MASKA forma je osjetljivosti, Lice bližnjeg me opsjeda, sve u njemu u me gleda ništa nije ravnodušno. Ništa nije imperativ, zapovjedno ništa nije kao ovo napušteno, lice TRAG je odsutnosti, neobičan tron prisustva kao sjena samog sebe, anahrono umotavanje u sopstven Bića trag. 

Zapovjednička je snaga, nije nužnost, u vezi je sa dvoznačnim ovim tragom. Zateže se i otpušta Beskonačno zagonetkom Ponor zjapi u blizini, nije puko ništa već je davanje bližnjem odgovornosti mi. I Beskonačnost ova žmirka. 

Cilj takav još nije kraj već Beskonačnog Sjaj i Slava, dijahronska je dvoznačnost lica jeste i pogubno kad prebrzo iz ovog se izvodi egzistentnost samog Boga. Lice nije kao takvo ni vidljivo spolja. Ne, ne nameće bližnji Boga. 

Trag smo tragu napuštenosti nam sopstva. I dvoznačnost. Meso riječ je, milovanje u prilaski ovom Licu kom ETIČKI govor ide odgovorno. 

U odnosu jednog prema drugom izvan snage je svrhovitost. I platonsko Dobro je sa onu stranu bivstvovanja, jer kako i drugačije mi jedno smo za drugo bili. Mi za Drugoga i jesmo k’o ZNAČENJE, više nego funkcionalno. Čovjek znak je, čuvar bivstva kroz sve mijene tumačenja. 

Od saznanja više mnogo ovo PRIBLIŽAVANJE je. Anarhija jeste onog što nikada nije bilo Sadašnje. An-Arhe je Treći ovaj nesmijerani. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment