Saturday, 10 December 2016

Daleko je - pusti to


Od usta do srca, to daleko je. I ne znači drugi pa i roditelji naši da su baš u pravu. Magistri i doktori, ugledni su ljudi oni imovinom. Sve od juče. Svako tu se izražava na svoj način, hoda, trči, gleda, sluša, pametuje, jede, pije ... svako svoje. Ali srcem vrlo rijetko. Duša prvo razboli se, zatim tijelo. O čem priča i šta radi, to vjeruje. Pomaže ti samo kada očekuje. Vidi kako se ponaša. Sumnjivo je. Taka vjera. Nemoćan si. Ide problem. Gdje si nek si. Svako treba negdje doći. Ako nećeš ima Koji dovešće te. Vjera ja sam, i ti sebi, sve što vidiš jeste, ima neka mjera. Uz Duhovnost. Dah, Duh (il' Ruh). 

Usta čuvaj. Jezik pazi. Brzoplet je. Nagal. Odma'. Ima ljudi, znanja ima, nema svijesti, jer se skrila. Nek te mrze, samo nemoj biti roba. Jednog roba. Šta te za tim. Ti si baš njih proizveo. Koriste se lijepi riječi. Nek pričaju, ne bunim se, ne boli me. Život lijep je. Adresa je ovog tijela privremena, a sa Dušom kad se složi rastvori se. Zaborav je. Nemoj vozilo da voza tebe, stanja su afektna, odlaženje je od sebe, izlaženje - NE ekstaza.  Ne pričaj sa ,,duhovima“ jer čekaju. 

Glad je ona koja tjera ljude da opogane se, traže hranu. Sve je jedna porodica pa pomaži. Počašćen si kol'ko radiš. Oslobađaj. Prvo sebe. Ali nemoj biti hrana. Oslobađaj. 

Kopiraju. Mržnja svud se nasljeđuje. Programira. Dolazi nam i sa strahom. I onome koji čini loše hajde, pomozi mu da ne čini takvo što. Kulturu prenesi djeci. Niko ne izostavlja se. Ljubav jeste rad' Ljubavi.

Ovo je priča o ljudima i bogovima. Okreni lice od varki svijeta. Um što čula slijedi, čula što lutaju besciljno, on čini Dušu bespomoćnom poput barke što vjetrovi ljuljaju je, to govori Božja pjesma. U tijelu su silne želje, a Duša je Vječna koja ne ubija niti biva ubijena. Oduvijek se postojalo. Oduvijek smo bili u svim filmovima. 

Uništava razum stvarnost. Duša će čuti i sjetiti se. Tih je Bog. A mnoge su zamke za hvatanje, nasuprot. Omamljuje cvijeće, vrtovi čulnosti gdje Mudrac ne zastaje. Lunarno tijelo je tijelo želje. Karmički je uzročno i posljedično, astral. Obmanjivač dok zavodi čula, osljepljuje um, ali neće čista Srca. Ropska Duša nesmotrena vratiće se opet zemlji, moru Maye. Nebeski putnik na nebeskoj ptici sada putuje nad valovima površine. A misao nečista raste, jača, poput je monstruma. Ubij želju, prolazno zamijeni Vječnim. Prirodi pomozi i sarađuj s njom. Ta, ućutkaj misli dok posmatraš ih, ne možeš ih otjerati. Može uz rad, da um je smiren, a Duša bistra k’o jezero u planini. Budi more. 

Duhovno je nikad zatvoreno oko, ništa nije mu skriveno. 7 vrata. Sunce Duha. Makar jedna prečka ljestvi da popusti, strmoglavićeš se dolje, džaba, i ponovo. Mane povlače na dno. K’o misao barem jedna o prošlosti. Pusti to. Ne hrani. 

Mistično je neko djelo, mistični zvuci i melodija. Dešava se kad čula spojiš u osjećaj unutrašnji. Prenijet si na viši nivo. Znanje. Put. Metodos. Tao. TEO-ria je Viđenje. Srce sito. Znati sebe, to ne mo’š bez dobrih djela. Imaj strpljenja. Stvarnost je takva da je treba zaobići. Preskočiti, jer šta ćeš s njom kad NIJE stvarnost. Reče individualac. A život je kao prasac, sve troši se. Ni ne moraš bježati, ne prilazi. Ima kvasac. Ljudi zalud se istroše. Opet krug. Kosmos uči. Glupost samo zamajava. Univerzum osvjetljava i trebaju ljudi, situacije nam trebaju, sve smisleno, ne suvišne tvorevine. Boga ne moraš braniti. Nahrani se. Zakoni su nam vančulni. Broja nema, tek postoje tu odnosi. Matematski. 

Zapad? Šta? Pa šta? Zapalo? Ah, zamalo. Kad hoćeš imati cijeli svijet, pokušaj imati samoga sebe. I bežično. Ma koja Amerika? I kao bitno? Nek’ se zove kako hoće Centar Svijeta. Tu je Centar, džaba ćeš ga pomijerati. Patnja jeste, ma neka je. Izduvaće mučitelji. Osta vjera. Ali Vjera. Ideja sam. Ma jok, kakva Amerika. Jok Indija. Ideja je Bezvremena. Beskonačnost nemjerljiva neprekidnost. Centar - Sve je. Nema ništa osim Boga, Spinozu tad nazvaše nevjernikom. 

Kosmološki su zakoni da podrže društvo i svu materiju. Duša je u oblicima i glupost se dobro lijepi, zvuci, slike … Izbjegavaj, to već krijepi.

Mnogo Dobra u Dobru je kod Platona: Pravičnost je i Sloboda, ali Snaga i Ljepota. Hram nevidljiv je kom ideš, sve dok vidljiv je u njem đavolskog je, kaže Vladimir Solovjev. Samog Sebe sabiranje, re-Logon je.  

Ima neka harmonija, svega ima, al’ slušati mnogo i govoriti malo, dobro ponašati se to vrijedi. Ili idi drugačije.  

Nekad konTEMPLacija, sad SPEKULAcija je promišljanje OGLEDALSKO svijeta, gledaš, nešto uočavaš, pojmom spajaš kroz značenja i porediš, odnosi su pa povlači im linije, paralele, zatim ide uzdizanje algebarski i drukčije iz razumskog Noetičkom, opet Platon. Pećinski su dotle ljudi, a tako su moćni bili. I Bogovi. Gdje smo sad?

Sloboda je sveta naša zajednica. Dobar čovjek je bolji da o njem misliš neg o dobrom autoru. Ali rat je? Džaba sva književnost svijeta, džaba filosofija i nauke teorijske, ako nije to gledanje u Suštinu same stvari. Religija džaba kad je običajna no, čobani ne bune se.  

Stepenice za penjanje služe da se ide Svjetlu, kažu da ih ima 7, ili više. Ma, nebitno, samo idi. Sporadičnim ne bavi se, filosofski to proživi, u Ljubavi znači biti sa Zakonom Jednim Višim i etikom koja nije uklesana u kamenu već u situacijama. Svijet nam fura još napamet.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment