Thursday, 1 December 2016

Demokratija i ljudska prava


Mi smo narod. Vladamo li? Grč. demos = narod, kratija = vladati, dakle: vladavina naroda, vladavina onih koji ne vladaju sobom, vladavina nad drugima, ili je to tek vlast posredstvom istih. Pola vlada, drugo pola trpi, ali ta vladavina traje tek koliko i izbori. I to je upitno. Propali smo k’o i Grčka. Ali, eto, dade Bog da se možemo nadahnjivati djelima velikih filosofa. I koji Bog? Ne znam. Izaberi sebi sam. 

Ako ti društvo ne može obezbjediti obećanu Slobodu, obezbjedi je sebi sam. Poremećen duševni život crta na zidu đavla i priziva mračnu kob.  Strah je najveća kočnica, i sreća da to evolucija bolje od nas zna. Predvidljiva stvarnost je pobjeda svijesti. U glavi Janusa svjetlost i sjena se neprestano miješaju, sastaju se i rastaju. Naša zabrinutost za stanje čovječanstva će dovesti do poboljšanja tek onda kada sami postanemo zdravi i bolji, kad se u Jedinstvu ostvarimo i stavimo se u službu Cijeloga. Šta je revolucija? To je kad ubrzaš da okolina što prije postane miroljubiva. A svjetlost kada dođe tek tada nestaće mrak. 

Od nebitka vodi me Bitku
Od mraka vodi me svjetlosti
Od smrti vodi me besmrtnosti

U 6. vijeku p.n.e. anonimni Atinjan je pisao pamflet (eng. pamphlet = pisano djelo, članak, brošura, letak sa aktuelnom temom koje u oštroj, optužujućoj formi ismijava neku osobu ili pojedinu pojavu u društvenom i političkom životu) ,,demokratija kao nasilje", govoreći o novonastalom režimu u Atini: 

,, ... među boljima koji su manjina postoji minimum neobuzdanosti i nepravde i maksimalne naklonosti ka dobroti; dok u masi postoji maksimum neznanja, nereda i zla, jer ih bijeda gura u pogrdu, a tu je još i nedostatak vaspitanja i prostota koja u nekim slučajevima nastaje iz bijede." 

On pri tom NE krivi narod koji pokušava ,,da se okoristi" već one koji, iako ne proističu iz naroda, odlučuju radije da djelaju tamo gdje upravlja narod, jer tako lakše maskiraju svoja zlodjela nego u oligarhiji. 

Platon o ovome razmišlja, sve se više čudi ludosti koja izbor državnih činovnika ostavlja volji i lakovjernosti gomile ... Platon se žali na to što smo mi u prostijim prilikama, na primjer kad naručujemo nešto, uvijek uvjereni da nas može zadovoljiti samo stručnjak u tom području, a u politici, bez daljeg razmišljanja, uzimamo da svako ko umije da lovi glasove umije i da upravlja gradom ili državom. Kad smo bolesni, tražimo školovanog ljekara, čija nam titula garantuje za njegovo razumijevanje stvari, a ne tražimo onog koji je veoma lijep i rječit. Ali, ako je cijela država bolesna, zašto da ne tražimo službu i vođstvo najmudrijih i najboljih. Naći metod koji bi od javnih položaja otklanjao nesposobne i lopove, a spremala i birala najbolje, zadatak je političke filosofije ili filosofije države... Demokratija znači sasvim jednake mogućnosti, naročito u obrazovanju; ali ne to da se svaki nesposoban i s njim još nesposobniji mu rođak može uspeti na državne položaje ... Zar ne treba da najbolji upravljaju nama, a to i znači izvorna riječ ‚‚aristokratija", a mi se navikli da pod aristokratijom razumijevamo nešto nasljedno, ma kakvo ono bilo. Otud se mora izričito naglasiti da je platonska aristokratija drukčije vrste, najprije kao demokratska aristokratija. Narod neće biti primoran da između dva kandidata, što su mu ih pronašli tamo neki, bira onog koji je manje loš ... Ako je sin vladara nesposoban za vladanje, zar takav može vladati? A ako je sin onog ko teško radi obdaren, njemu je put otvoren da postane čuvar države ... Talentu je razvitak omogućen ma gdje bio i ma gdje se on rodio. To je demokratija, škola djelatnija i časnija nego li demokratija glasanja. 

Persijski kralj Darije i njegovi vjerni pratioci u razgovoru o poželjnom državnom uređenju pri preuzimanju vlasti, nakon ‚‚ubistva maga" uzurpatora, buntovnika, zbore: Čak i vladar zavidi najboljima u svojoj zemlji što su živi i zdravi, a raduje se najgorim građanima ... Narodna vlada se najbolje zove - jednakopravnost, ne čini ono što čini jedan vladalac, već ona službe vrši po ždrijebu, o službovanju daje račun, odluke pred narod iznosi. Taj jedan od njih još potvrđuje: Ja mislim da se okanimo samovlade te narodu vlast damo, jer u mnoštvu je sve. Drugi kažu da, ipak, nekolicini vlast predaju, jer nema ništa nerazumnije ni objesnije od zaludne svjetine. Nek se drže naroda oni koji po Persijance zlo misle, a mi izaberimo između najodličnijih ljudi nekolicinu te predajmo njima vlast, jer ćemo među njima i sami mi biti. A od najboljih ljudi valja da najbolje odluke dolaze. Dario dodaje da treba izabrati pravo, ne vladavinu naroda, ni troje jednako vrlih (nekolicina), već samovladu, jer: Vlada li jedan čovjek, i to onaj koji je najbolji, ne može biti ništa bolje od njega. I budući da je takav, on vlada bez prigovora narodom, i odluke protiv neprijatelja tako se najbolje zataje. A gdje ih nekolicina vlada, budući da ih više hoće da budu vrsni za državu, nastaju rado lična neprijateljstva. Hoće svaki prvi da bude i njegova da vrijedi, zameću se među njima velika neprijateljstva od kojih nastaju svađe, a od svađa krvoproliće, pa od krvoprolića opet dođe do samovlade. Gdje, pak, narod vlada, ne može biti da ne nastane zloća, a gdje ima zloće za državu, tu ne nastaju neprijateljstva među zlima, već velika prijateljstva. Jer, oni koji kvare državu, kvare je složno. Tako biva dok neko narodu na čelo ne stane pa tomu kraj ne načini. Zato mu se narod divi, i tako on najedanput postane samovladalac. I tako se takođe vidi da je samovlada najbolja. A da jednom rječju sve kažem - otkud nam je došla sloboda i ko nam ju je dao? Da li narod ili nekolicina ili samovladalac? Ja, dakle, mislim kad nas je oslobodio jedan čovjek (Kir), pa valja se toga i držati, te ne valja rušiti dobre zakone. Kad četvorica od sedmorice pristanu na posljednji od tri savjeta za najbolju vladavinu, kako među njima izabrati kralja, da li ždrijebom ili narod da izabere ili kakvim drugim načinom? - to reče sedmi ali pod uslovom da ne bude u vladi ni pod nečijom vlašću, ni on ni njegovi potomci. Šestorica pristaše i stadoše se dogovarati od njih 6 kako odabrati, čekaće znak, čiji konj prvi zarže. Bio je to Dariov konj i dodatna potvrda je bio grom iz vedra neba, izabran je bez dvoumljenja. Poklone se Dariju, sinu Histapovom.  

Od (Više) prirode nijedan čovjek nije rob ... Neka gospodari ne postupaju s kupljenim robovima kao sa robovima po Prirodi, nego kao s najamnicima (Filon Aleksandrijski)

I dvije su vrste demokratija: direktna i predstavnička (reprezentativna) demokratija. Direktna demokratija je bila u staroj Atini kada su svi slobodni ljudi izlazili na trg i odlučivali o raznim stvarima, i s obzirom da je takvo nešto nemoguće postići u gradovima i državama s velikim brojem stanovnika, nastala je tzv. reprezentativna demokratija u kojoj ljudi na izborima biraju svoje predstavnike u parlamentu i daju im ovlast da donose odluke umjesto njih. Mogućnost zloupotrebe je ogromna. 

Francuski filosof Montesquieu (1689-1755) je jako uticao na popularizaciju i utemeljenje ideja demokratske vlasti, i to u periodu Francuske buržoaske revolucije, i u vrijeme stvaranja SAD. On prvi predlaže podjelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, preporučuje da je najbolji način da se osigura vlast od zloupotrebe i da ona služi opštoj dobrobiti ukoliko se učini sljedeće:

. podjela vlasti na različite ogranke ili dijelove, da nijedan ogranak nema kompletnu moć vladavine;
. podesiti da autoriteti između ovih ogranaka ni jedan ne može kontrolisati ostale; i
. omogućiti svakom dijelu vlasti da provjerava načine na koje se drugi koriste istom.

Prva savremena demokratija je bila u SAD 1789. godine na osnovu filosofije vladavine razuma.

Nešto dublje o demokratiji i u pozitivnom (afirmativnom) smislu rekao je moderni francuski filosof grčkog porijekla Kornelijus Kastorijadis (umro 1997.), kroz ideju imaginarno nesvjesnog. On piše o ,,Usponu beznačajnosti" kao o odsustvu globalne strategije. U nužnosti globalizacije vidjeće krizu, a ne prednost. Izvan ove Zapadne paradigme su društva ,,trećeg svijeta" za koja Zapad nema alternativu. Smatra se da će njegova djela u budućnosti imati više odjeka, kroz njih nas vraća grčkom pojmu ,,paideia" u smislu vaspitanja i obrazovanja, ali na jedan suštinskiji način. Kastorijadis kaže: Nesvjesno se samo u sebe postavlja. Iz ovoga proizlazi i politička moć. Kastorijadis kaže: Potrebna je nova imaginacija. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment