Thursday, 1 December 2016

Demokratija kontra filosofiji


Demokratski narod pitaj, on se pita, da, kroz pare upravljaju ga, galami narod - moć je, a ko nema ne pita se. Koji ima rob je, da, rob pita gospodara. Demokratski. Neka para. Šta je narod? Moć i dublje lomi nas sa kapitalom gdje god može. al' ne može kako misle. Mnogi cvile od nemoći, i ,,moćnici” glume samo gospodare. Put anarhe mimo prvih je Principa blagorodnog osvještenja ostvarenju. Duša je unesrećena, kad pronađe zadovoljstvo, kratko traje, ali slaba uvijek kaže da se maska ostvarila. Zadovoljstvo egoizma, kompleksizma, afektizma, i naslada. Pozorište je budala.

Ostvariće se kad umre pa ponovo krene čovjek sa visine veće kada vidi forme i odnose koji tereti su Duše. Ne troši se nebo kruženjem pa sjenke se lome sad koja doće na red zemlji za vozilo. Sjuri dolje. Tijelo zemljom kratko vozi, gustinom je i čulima višem umskom za uzašće, iz razuma matematski je i srcem. Tu je eros prikriveni ljepota ka čulna šapće umjetnički o čaroliji u običnim stvarima.  

Narod kaže da se pita, i pita se, ali dublje, svak se pita za sopstveno mjesto Logos zajednice, po vrsnosti mjesto sebi dodjeljuje. To što jest i matematski tek je dio puta vrsnom stižu čuda od bogova i od Boga demokratski. Ne razumski, radi dublje. Nevidljiv je hram država Idealna, da, postoji i te kako, ali mi još nismo tamo, Tu … u Ozu klepećemo. 

Evo sad u vozu pišem ovu prozu, imam dozu za Duševna razrješenja, neću Ozu. Nije žurba u Beskraju, Bezvremeno uvijek Tu je, Ja još nisam, sve dok plan sam za buduće ne postojim. 

Demokratska aristokratija 

Kao Solon, ko god da je, dobro zvuči - ,,Potraga za pravednošću“ odbacuje on hipnozu svih formula i parole crne, crvene, i one farbaju se. Kao Iljin ,,vjerujuće“ stavlja sve pod navodnike, vjeruju u oslobađajuću i mesijansku ulogu najširih masa. Nepristrasno gleda neko na to dublje istražuje. Masa, bilo lijeva desna psuje sve aristokratsko - kao privilegovano i nasljedno. Greška je neka to suprostavljanje demokratskog i aristokratskog, ozlojeđenost, demagoški smjer, strast politička il' bezumlje.  

Narod ne bira najbolje već laskavce što sami se nude, oni koji obećaju za govornicom. Podilaze im i igraju na niske strasti. Nesavjesni demagozi ih (ljude mase) podižu na bunt. Zar državom ne treba da vlada uvijek baš najbolji? - pita se, nakon Platona Iljin. I ovi najbolji proizlaze takođe iz državnih škola i iz porodica narodnih, aristokrate. Demokratija zaslužuje podršku samo ukoliko ostvaruje u istinsku aristokratiju, kad odvaja u vrhu svoje najbolje i samo takve, jedino ta demokratija i aristokratija ne štete državi i ne izrođuju se. Služe svakom čovjeku.

Aristos na grčkom jeziku jest pojam značenjem ,,najbolji“ i mislilac, i patriota, odgovoran, pravičan, dalekovid, obrazovan, hrabar, koji saosjeća, o Dobru zna i tako dalje. Zar najbolji je onaj koji je pohlepan, potkupljiv, nečastan, nerazuman i bezvoljan, nesposoban, naivan, neznalica, ili drugo? I upravo najbolji bi trebali vladati u svim državama i režimima, što je vrlo jednostavno za shvatiti. Svaki režim je rđav ako vladaju loši, jer svi ostali nemaju šanse na sopstveni uspon u čovječnosti kroz zajednicu i kulturu. Sistem pada jer se ne upravlja kako valja. 

Po Iljinu, demokratija koja ne umije izdvojiti najbolje, ne opravdava sebe jer upropašćuje narod i državu, mora brzo propasti. Vladavina najgorih je surova škola. U prepoznavanju najboljih, i te kako se može učiniti greška, da li se mi slagali ili ne oko njihova izbora, to je sad sporedni problem. Ti časni i umni, nije bitno iz kog su sloja, iz koje partije, takvi se traže. Važni su ljudskost i volja, karakter. Ne preci. Ni oni koji brane manjinu. Inters mora biti baš sviju. Cigo hvali najgoreg konja. I trgovac ako je nečastan. Zar treba i neko ko stiče lično bogatstvo putem podvala i laži? Demagoško (manipuliše se masama laskanjem i podešavanjem) ponašanje već svjedoči o nemanju karakternog kod manipulatora što raspaljuje strasti za sitni personalni (osobni), ne Lični, interes. Ljudima treba i to razjasniti. Razumjevanje ide pa svijest, i oni što više imaju svijesti prihvate lakše i brže dođu do pravednog društva. Narod se osloboditi treba od beznačajnih partija, nakaradne il' kvazi (lažne) demokratičnosti, isto tako i aristokratičnog shvaćeno nasljedno. 

Uređenje pri kojem se na vlast uspinju najgori biće osuđeno na propast već od strane Života, srušiće se prije ili kasnije sa većom ili sa manjom sramotom. Svaki oblik uređenja morao bi biti aristokratski: i demokratija, i monarhija, i diktatura. Baš sve. I mašinom da bi se upravljalo čovjek mora biti obučen, imati osnovno znanje, brigu, osjećaj.

Iz naroda uvijek birati samo najbolje, ne one što se baš sami nude, a uvijek se nude. Revolucionari ne bi imali više šta da rade kad bi vladali aristokratični, kad su zakoni države na političkoj visini, kaže to Ivan Iljin godine '49-e.

Čak svaki narod nije uvijek ni sposodan za vlast.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment