Friday, 9 December 2016

Dogmom jedna dogma drugoj dogmi ili samoj sebi ka Slobodi


Čovjek jest na jedan način slijep kao i Polifem koji čuva Odiseja u pećini sa stadom ovaca. I djeluje da tek obična je bajka ili fantazija. A da li je? 

Slijepa strana čovjeka mora biti na neki način i ekonomizovana, upravljana. Ima snaga sakrivena, velika je, sa njom ima djelovanje. Započinje da se pita čovjek o tom intelektom, koji je takođe jedna od njegovih moći putem, a ne znamo za sad kojim. No, vozimo il’ plovimo htjeli ovo il’ ne htjeli. Sila mora, kad je ima, upravljana biti glavom što uvažava i Zakon. Sloboda je odgovornost, još ne znamo sasvim šta je, ali nije anarhija niti kakva raspuštenost. Ludost ima, al’ vrntavost bogme nije. Motori su Ljubav ovdje i Istina, ma šta bilo, još tragamo, šta nas vodi  i kud, možeš promašiti. Šume su i lavirinti. 

Pokušaj nam treba, napor. Neki reći će ne treba ma baš ništa. Mi tražimo harmoniju koje nema. Visoke su to planine na koje se treba peti. Neka vatra mora biti u čovjeku i ima je. Katkad nije razgorena. I društvo od ovog ima benefite, da ne bude opšta bijeda. Upravlja se kao što su upravljali snagom Nila kad izlijeva, ljudi isto izlijevaju. Zato glava treba da se kanališe i održi ravnoteža. 

Polazeći od osnovnog intelekta čovek hoće osvjestiti dublje biće prema Duhu, Životnosti, Nevidljivoj ili nekoj Apsolutnoj. Nepoznato čovjeku je za ploviti Beskonačno. 

Čovjek pta se konačni, mora i da promišlja, a ne samo da uzima zdravo sve za gotovo. Daju stvari završene, a k’o takve su konačne NE kompletnost onog šta smo i prije neg sami ljudi. Iz blizine čovjek stiže u dajinu, iz boljega nekog stanja u vanjštinu. 

Sabiranje jest’ Povratak. Re-Logein. Sve dogme su za to date. Nije bitno: muško – žensko. Hermes nosi sve poruke bogovima. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment