Friday, 9 December 2016

Dostojanstvo i Sloboda


Nije ovo demokratsko. Ne uprazno. Dostojanstvo jeste tema u diskursu. Je li okvir? Jesu l’ prava? Ako čovjek spava Život udara ga, ustanove džaba mnoge kao zmija kad sudbina krije noge, a končiće čovjek vuče. Normom je li određeno pravo ovo koje imam? Je li razum Srce da mi određuje? Pravo gdje je vjetra jednog koji grane savija i lomi? Pravo otkud dođe pravnikovo? Nepovredivo je ljudsko dostojanstvo, šta je to? Da l država veća je od čovjeka pa ga štiti, pitanje je filosofsko. Ljudsko biće se slobodno rađa, kažu, ne bih rek’o, na Slobodu i kroz borbu nisam ček’o. Rađamo se jer problem smo mi ratnici. Nije Pravda gje je tražiš, svijet je banda. 

Jednaki se ne rađamo. Dostojnost mi stoji dublje društvo tu mi ne dopire. Ja ne štitim nego tražim. Sebe tražim. Da li drugi našao me? Dostojanstvo je l’ Božansko il’ narodno? 

Rajnhold Nibur, kaže, dobro čini mi se: ,,Dostjanstvo čovjeka se sastoji iz Jedinstvene Slobode što transcendira zakone prirode i razuma za koje bi klasična i moderna kultura požjela ljude vezat’, Dostojanstvo i Sloboda opiru se i prkose čak samom ustrojstvu egzistencije nam.” 

Ko nas štiti? Čežnja ide negdje ,,Van”, a ne po gradskim ulicama. Mjera i mogućnosti su za svakoga sebi težnja, štitimo li tek banalno. Uvjerenja. Politički i društveno, a čovjek je iz Svemira. Božanskog je Lika čovjek i prilika. Samo pjesnik? Njega treba protjerati, ali kako, u državi kada nije.  

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment