Sunday, 4 December 2016

Jozef Kembel - Junak s 1000 lica


Jednog je Lika Junak Vječni na Zemlji s bezbroj lica, a lica sva za čitati. Za Kembela (Joseph Campbell) ČITANJE je baš mogućnost, i samoizgrađujuća. Za čovjeka, prije svega, ovo ljudsko i jeste razgrađujuće. Drugi gleda u daljine, životinja, biljka, malo šta priliku ima samo stići sebe, kao slučaj kod čovjeka. Ja ne znam da l’ ima više? Kažu ima?

Hajd’mo dalje, Kembel kaže: čitajmo tek prave knjige. Koje prave? Čitaj knjige pravih ljudi. Ko su pravi? Pa, s namjerom dobrom, neki osvješteni, jer namjera slijepa džaba. Piše čovjek i kroz njega drugi pišu džaba kad se ne osjeća,  džaba misli, mogu biti pokupljene – svud ih ima. Džaba, Ljubav održava svijet, ne seks, ni pravo, ekonomija ne, i toga ima, džaba je logika za visoka stepeništa. Hajd’mo dalje. 

Osnovnom se baš ne smije dati pažnja SVA, ipak se ona daje. Misao to pametna nešto nije, hajdemo, opet, malo dalje. 

Čitanje, i čitanje ... sve Knjiga je, ali treba čuvstvovanje. Dubok Um. Jer dišemo i u snu mi dubokom, radi sve bez greške kad smo u nesvjesti. Duboko je ovo jače od logike samog pojma intelekta, ima neko PO-IMANJE. Igraju se energije. Jest jače je ono koje oblik sttvara od pukoga mudrovanja, ne Ljubljenja. 

Ljudi nisu isklesani u sopstvenoj stijeni višak se odvajkad još otkida. Otkud pad u takvo stijenje? Otkud pad u postojanje? Kako li je biti Ništa?

Tu slabi se boje, čovjek k’o uplašen više neg’ životinja je, i glumi mirnoću pa dok ovo može. Da, praznog se čovjek boji više nego opasnoga, onaj koji je odbačen rano živi u panici, u beznađu. Strahovi se teško liječe, a i društvo neprijateljsko. Voli djecu, nek’ ne lažu sami sebe, a teško je iskren biti u ,,spavanju“. Ni nama skroz ne ide. 

Campbell piše svog ,,Junaka sa hiljadu lica“ (1949) kao Odiseja, i ,,Moć mita“, ,,Maske Boga“, i ostalo. Njujorčanin školovan je u Parizu i Minhenu, s pet godina staža življenja u šumi. 

Ispod maski našeg lica je ,,postavljen“ mit, monada je življenja, nije ovo šablon krut. Duboko je Ključ, tek jedan, i Apsolut. Mitska matrica. Tu Campbell gleda svog drugara Junga.

Sve ide u krug, i ,,put Junaka“ - ON ide u avanturu (2), ima pomoć (4), uveden će preći prag (5), i Povratak (10-12). Međufaze od oktave. Svi idu kroz ovaj MIT. Al’ nekad i nismo mogli, kad hrabrosti nije bilo otisnuti se od kuće. Put Junaka jeste takav da propadneš, a ponovo i rađaš se. ,,Amor fati" ljubav prema Sudbini je, al’ ne puko podnošenje već prilaz za ostvarenje do Svjesnosti i Slobode. Slijedimo tu Genij (Duh - Dah) sopstvenog Daimoniona, ne demona. Ostvareni prođu KRUG, razvoj kosmičkog bivanja. U nama je nastanak i razvoj svijeta, sve još isto pred očima, sami smo se tu doveli, nešto ima da nam smeta. Za uspješnost, možda, treba? 

Razigran je bio Kembel, jer moderan svijet je njemu mitološki, metafore primamljive. Život je u LAVIRINTU, mape su u MITOVIMA. 

Svi pričaju, odrastamo ... mi pričamo, priče same OBLIKUJU, riječ kreira. Mitovi se koriste i naširoko, ne vidimo. Odbaciti i jest’ lako no, bolno je ne vidjeti. MIT kad ne služi za našu preobrazbu u svjesnosti, nije ,,svet“, u službi je neBožanskog. Mit se zato propituje i razmatram doživljeno, sebe stavljamo u stazu za utrke. Nije ovo takmičenje. Mit je da se pronađemo, povežemo. Odbacujem! Svuda nude marketinški!    

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment