Saturday, 3 December 2016

Estetika


Estetika (staro-grč. ɛsˈθɛtɪks = osjećati, opažati, primjećivati) je ta koja, po Kantu, poštuje zakone čulnosti, nasuprot logici koja poštuje zakone razuma, a za Hegela je ona vrhunska umjetnost. Estetika je za neke nauka o umjetnosti i umjetničkom stvaralaštvu, a za druge samo nauka o čulno lijepom no, neki će poželjeti biti i precizniji nazvavši je filosofskom disciplinom. Ona je filosofska disciplina najviše zahvaljujući prethodniku njemačkih klasika filosofije Aleksandru Gotlibu Baumgartenu, koji smatra da estetika znači ,,kritika ukusa." Za nekoga je ona, ni manje ni više nego filosofija umjetnosti.

Ako je nešto neestetično, ono je sklono prigušivanju osjećaja, dok je estetično sve što teži stimulaciji ili oživljavanju čula u smislu da se tome i divimo. I sam korijen pojma ,,divljenje” ima porijeklo u Božanskom, npr. divine (engleski), deva (sanskrit) i drugo. Sve vrste umjetnosti se mogu dovesti na nivo estetičnosti, da da nam pobude čula, ali ono nije jedino dovoljno za istinsku umjetnost koja izdiže Dušu Božanskim kvalitetima. Sama Duša je, reći će neki, ne svi, potpuno smirena i svjesna sebe, ničim uzbuđena. 

Baumgarten za estetiku kaže da je ona niža spoznaja (niža gnoseologija), nauka čulne spoznaje. Lajbnic poredi osjećaj za estetiku s instinktom, da je nešto nekom lijepo neznajući zašto je to tako. Jedno te isto svima nije podjednako lijepo. Estetika je direktno čulno-opažajni utisak o predmetu. Za Kanta to nije umjetnost, bezinteresno je sviđanje, a Hegel je postavlja na mjesto najvišeg doživljavanja umjetničkog, a kojem je najviši oblik umjetničkog arhitektura. Ljepota u smislu estetskog za čula nam je potrebna u svim aspektima našeg života, u njoj čulno i obilato uživamo, ali to ne podrazumjeva i sladostrašće. 

Estetika se često dovodi i u vezi s matematikom, one jedna drugu potajno čuvaju. Postoje odnosi ili proporcije, postoje likovi i oblici koji su manje više privlačni. Tu je i muzika, odnos boja, brojevi kao takvi, itd. I opet sve se u početku svodi u jednu tačku. A unutar tačke opet možemo pronaći krug. 

Imamo ,,Zlatni presjek”, označem grčkim slovom ,,fi”, iracionalan je broj sa vrijednošću: 1 + kvadratni korijen iz broja 5 i sve to podijeljeno sa 2 = približno 1,618034 … ili omjer 34:21 koji je kroz odnos stranica kvadrata najugodniji kvadrat ljudskom oku. U takvim omjerima se npr. proizvode televizori. Zlatni rez je opisan u Euklidovim ,,Elementima” i 300 godina pne, a definisan na sljedeći način: predmet je u zlatnom rezu ili presjeku ako se manji dio prema većem odnosi kao veći prema njihovom ukupnom. Dakle, vrijednost 1.6180. Zlatni pravougaonik se u tom smislu može podijeliti na savršeni kvadrat i manji pravougaonik koji ima iste odnose stranica kao i originalni. 

Zatim ,,Fibonačijev niz”:  0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, … gdje  svaki sljedeći broj čini zbir prethodna dva broja. Ove nizove pronalazimo svuda u prirodi, u lišću, šišarci, plodovima, spirali puža, pa i kod ljudskog tijela, u morskim talasima, kod galaksije no, mora se uočiti na pravi način. Ove zakonitosti se koriste obilato i u arhitekturi od najdavnijih vremena.

Ljepota nije u savršenoj simetriji. U prostorima kolebanja nalazi se sam Život, kao i tamo gdje se kolebaju sami prostor i vrijeme, kako je jednom prilikom rekao kvantni fizičar Bolcman.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment