Thursday, 1 December 2016

Filosofija?


philein = prijatelj, ljubitelj
sof(ph)ia  = Božanska Mudrost
zofos! = mrak,  tmina, mračni podzemni svijet, carstvo sjenki, veče, zapad

Filosofija nije nauka, iz nje su rođene, ona je metodos kao neucrtan Put za svakog različit, nešto iz stare Tradicije,  Put ka Bogu u sebi, ljubav ili prijateljevanje s Božanskim, težnja ka istom i Slobodi koja se čovjeku otkriva, ispunjenost Božanskom Mudrošću. Filosofija nije tek priča, ona je život, i ćutnja, grčka theoria je gledanje u samu suštinu stvari, a ne beskrajno dosadna ili prazna priča o nečemu što ne doživljavamo. 

Filosofija ima svoje daleko i donekle skriveno porijeklo, starija je od pojma kojeg samo tumačimo istorijski ili akademski, ona je život po najvišim principima ili zakonima datim čovjeku toliko da prelazi u najveću Ljubav i ispunjenost. Onaj ko voli i misli - reći će čuveni pjesnik Helderlin. U potrazi za Božanskom Mudrosti Sophein, iz koje se rađa sav vidljivi Svijet, mi se okrećemo starim Grcima u kojima je viđena osnova načina življenja moderne civilizacije. No, filosofska misao ide i dalje, šire, dublje i prije u istoriju čovjeka kao bića koje i samo sebi prethodi. Istine sve i ne mogu biti otkrivene, to je priroda ovog svijeta i nama bitna nek ostane sad Helenska filosofska misao i životi filosofa do danas.  

Čovjek ispunjen sa Sophein ne može se osloniti isključivo na diskurzivne ili racionalne elemente jezika, mišljenja i govora. Jezik (skup znakova, simbola i značenja) – kažu mrtav, a govor (ili kazivanje) živo, ima dublje porijeklo od pojmovnog, jer jezik je takođe i gest, energija (grč. energei = dejstvo), krik, pogled. Otud logika nedovoljna. Taj dublji jezik je u svom karakteru prihvatanje ili odbijanje, nasrtanje na svijet ili njegovo raskrivanje u smislu dopuštanja da se svijet pokaže onakvim kakav već jeste u dubljoj osnovi. S tim u vezi su grčki pojmovi TEHNE (umijeće) i POIESIS (raskrivanje). Otud i pitanje o Sudbini, Nužnosti i Slobodi. 

Filosofija kao najviša Ljubav i nije nauka, ona je majka svih nauka te se čovjek na Putu ka Njoj koristi i saznanjima ovih drugih. Korist koju imamo od Sophie je ostati na Putu (grč. metodos) koji nije svakom čovjeku isti, ali svi putevi vode istom. To je Put koji nije ucrtan i njega pronalaze oni koji izađu iz hora (grč. tragos = jarac) i pjevaju sami pjesmu (odu) u slavu bogovima. Otud grčka tragedija (tragos - oda). Onaj koji je dostigao Božansko on više nema šta da priča niti šta da pjeva, a mi na Putu, koji filosofski živimo, osim samim životom, i pored svih vrsta jezika (metajezici), koristimo se i ovim, još veoma dragocjenim, pojmovnim jezikom kritičkog ili poetskog mišljenja. 

Možda nije čudno da je sve počelo sa slijepim pjesnikom Homerom - on pjeva o junaštvu Ahila u Ilijadi te o Odisejevim dugim litanjima na povratku kući iz Trojanskog rata. Sem uma u igri je i srce. Ove pjesme su mitske i kao takve pune simbolike o principima života ljudi i njihovog odnosa s Božanskim stvarima. Slijep Homer je nešto vidio. 

I religija nije mogla drugačije objasniti se bez filosofije pa teologija zasnovana na filosofskim idejama ili pak načinu života uglavnom priča protiv filosofije da je ista nemoćna i bespotrebna, a što je još zanimljivije da i sami akademski obrazovani filosofi, ukoliko je takvo nešto i moguće, nemaju lijepu riječ za filosofiju. 

Čovjek je više no jedno tijelo, više nego tijelo uopšte, iskustvo života donosi Bit pred oči uspavanog, pogled u nešto Više treba i što se više osvješćujemo veću kontrolu nad svojim životom dobijamo. Vlast se ne traži nad drugim već nad sobom. Mnogo lekcija se mora naučiti na ovom Putu, ako izbjegavamo one će doći u sve težim oblicima pa, nevolja je tako jedan od načina na koji nam univerzum privlači pažnju, Vječnost ili ono Božansko, a tjelesna bol podstiče nas da se nakon pređenog životnog puta konačno uravnotežimo i stupimo na svoju sudbinsku stazu koja zna kud dalje trebamo ići. Otud i ono da se nešto treba ili ne treba. Otud i moral ili nešto što se mora, ali se može i promašiti. Kad stope ovog života uskladimo sa stopama sudbindkim tad i Sudbina nije više ona ista, nije nešto mrtvo fiksno već dobija novi smijer kad je zadovoljena.  

Tu su i druga ključna pitanja, jer onaj koji ne zna on mora da se pita, ali na neki čudesan način osjeća istinu, prisjeća se Platonova Duša označeno pojmom anamnezis. Tu i svjedočimo (martis), otud i oboženje. 

Kroz horizontalnu egzistenciju čovjek se pomjera i po vertikali, u skladu simom, srcem i djelima, a podložan je Božanskom u skladu s strukturom Bića u pojavnosti ili prije nje. 

Značajan je i pojam smrti koji je nasuprot ljubavi, a život sam nikad nije u pitanju, kao i Sloboda, nužnost i smrt prebivaju u nižim vidovima života, u snu ili u zaboravu.  

Fizis je vidljiva priroda i promjenljiva, ali sama iz sebe se rađa i mre, ima vidljiva i nepromjenljiva priroda kao viša i ona skrivena Vječna Božanska. Kosmos je vidljiv nam ukras Božanske Stvarnosti. 

Meta ta - ono IZA, meta-fizika = skriveno iza ili prije vidljive prirode, nevidljiva priroda ili prvi Principi života, prapočelo, arhe, prvi uzroci, Platonov svijet Ideja, itd. 

To Ontos = biti u Biću, ontologija kao (opšta) metafizika koja se bavi bićem uopšte, uključeno i Božansko.

Pored filosofije i religije, umjetnost je značajna za povratak ka Božanskom, ne usmislu proizvođenja djela već u smislu stalne veze s Božanskim, tu je grčki pojam tehne koji je dopuštanje onog POIESIS, da se pojavi ono što se već dogodilo ili već događa, raskrivanje Istine ili dozvoljavanje da se ista dešava. Grci su živjeli tačkasto, znači, u jednoj tački imali su ono konkretno i bez sjene, ali i unutar jedne iste tačke bila je i sama Vječnost. Brojalo se od DVA, a  Jedan već nije broj već kvalitet. Svaki pojam u svom značenju predstavljao je obje krajnosti.  Poezija, dakle, nije samo pjesništvo već je način života. Životu dozvoli …

… i još mnogo toga. Tako su živjeli stari Grci kojima su stari Egipćani tad govorili da su mlad narod i da im sjećanje kratko seže. Mnogi su se školovali od Egipatskih sveštenika i drugih. A šta li bi tek nama sad rekli stari Egipćani! Dokle seže nam sjećanje?  

Početak i kraj svake filosofije jest sloboda. Seneka

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment