Friday, 23 December 2016

Petrić Frano - Srećna država


Značajan renesansni mislilac, Franciscus Patricius, filosof 16. vijeka, poznavalac mnogih nauka - polihistor ili polimat, i poeta. Uz filosofiju, koja mu je glavna, proučava i matematiku i medicinu. Preteča je Kampaneline ,,Države Sunca” (La città del Sole) sa svojim djelom ,,Sretan grad” (La città felice) na opisu realnog njegovog Cresa, gdje se rodio, još jedna je bezmjesna zemlja (staro-grč. ou = ne; topos = mjesto). 

U peripatetičkoj filosofiji Aristotelu ne priznaje punu originalnost, njegov filosofski stav je zasnovan i na Platonu i neoplatonizmu, piše jedan veći traktat Nove opšte filosofije. Za njega je Platonova filosofija primjerenija hrišćanskoj religiji nego Aristotelova, koja je sad više prišla teologiji, Aristotel je prikladniji za neka politička pitanja, jer bilo je aktuelno to opredjeljivanje između dvije velike filosofske struje, a Petrić ih sintetizuje. Njemu je uzrok sve prirode u Svjetlu, priroda mu je odraz Božanskog Sjaja, suprotna Duhu koji je jedini istinski aktivan. Beskonačna je Božanska Dobrota, a Pravednost (platonska) treba voditi jednu džavu. 

Petrić obraća pažnju i na geografske, klimatske i teritorijalne prirodne uslove da se koriste na najbolji način, i prvo u svemu polazi od čovjeka. Ljudska su dva glavna dijela: duša i tijelo. Duša besmrtna i dovoljna sebi, a tijelo zavisno, iako se o njemu brine i vodi ga Duša, za život mu treba hrana, piće, odjeća, zaklon, posjed i određena imovina - pojedinac ih sam ne može steći, treba život u zajednici i radi drugih stvari. U Srećnom gradu nema neprijatelja i svi bi trebali da su spoznali ljubav. Petrić predviđa 6 staleža: 

1. seljaci - obrađuju zemljište; 
2. zanatlije - bave se proizvodnjom; 
3. trgovci - brinu o našim potrebama; 
4. vojnici - čuvaju; 
5. državni upravnici - rukovode zajednicom; i 
6. sveštenici - molitvama prizivaju Božansku pomoć i milost.

Prva tri staleža su radnička i paćenička bez mogućnosti sticanja vrline, na taj način i ropska snaga. Mi i u današnje vrijeme to imamo, ali nismo spremni otvoreno priznati, osim groziti se na Petrićevo predviđanje potrebe za robovima. Druga tri staleža su gospodarska i gospodska, kao društvo spremno za viši oblik postojanja kroz građansku ili kontemplativnu mogućnost egzistencije, kroz višu moralnost. Dakle, nisu svi jednaki kod Petrića. Zadnja tri staleža uvijek teže časnim stvarima i vrlinama svojstvenim miru, uz vrline mudrosti, pravednosti i mjere.

U ,,Srećnoj državi” Petrića nema prelaska iz staleža u stalež, kod Platona ima, pojedinci aristokratije mogu preći u niži stalež ako se po prirođenoj sposobnosti ne odlikuju za vladare i čuvare, i obratnim smjerom: „…  ako se njihov porod rodi mjeden ili željezan … da dadu primjerenu čast njegovoj prirođenoj sposobnosti i da ga ture među obrtnike ili ratare; ako se opet od ovih neko rodi zlatan ili srebrn, da počaste i uzvise jedne među čuvare, a druge među pomoćnike. Jer postoji proroštvo da će država tada propasti, kad je stane čuvati željezni ili mjedeni čuvar.“ Kod Petrića svako po svojoj prirodi treba biti upućen na posao, novac i trgovina su neophodni za funkcionisanje grada, u kojem moraju biti raspoređeni na najprikladnijem mjestu trgovačka središta, banke, skladišta, prodavnice. 

Campanella, po uzoru na Platonovu filosofiju, emanacije iz Jednog gradi cijelu strukturu grada: izgled i unutrašnje uređenje i život ljudi, Campanella ukida privatno vlasništvo jer tako vidi poboljšanje ljudske prirode, a Petriću je izvor sloge društva upravo privatno vlasništvo.

Petriću umjetnost nije mimetička, podražavalačka. On umire u 68. godini u Rimu. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment