Thursday, 1 December 2016

Gadamer – O fenomenologiji rituala i jezika


U 20. vijeku centralna tema filosofije postaje jezik, a fenomenologija ovdje već neizostavna za proučavanje pa je i fenomenološko udruženje Njemačke svoje savjetovanje  u Triru 1987. posvetilo samom ,,jeziku“. Bio sam u prilici da učestvujem u diskusiji, kaže Gadamer. On primjećuje da većina onih koji dolaze iz fenomenološke tradicije imaju problema s reflektovanjem ,,problema jezika”, čime je čak obilježena i cjelokupna naša filosofska tradicija. Niko ne postavlja jezik u centar ovakvog mišljenja, i čudi se Gadamer kako to nije učinila ni fenomenologija, koja je potpuni otklon od fakata nauke ka svijetu življenja. No, ne znači to da se iz dotadašnje njemačke tradicije nije i da još uvijek nema šta naučiti o jeziku i o svijetu. Hegel ozbiljno priča gimnazijalcima o jeziku, ali kad se pređe na samu nauku o tome onda i nema puno priče. Slično je i kod novokantovaca. Hajdeger će reći da je jezik logizovan kao objektivizacija, tj. kao ono što se misli na način objekta. I ta tendencija njemačkog idealizma da se jeziku ne posvećuje nikakva pažnja, održala se vrlo dugo. Tek u Marburškoj školi, kojoj pripada i Gadamer, s Kasirerom (simbolički oblici) tema jezika postaje značajna. Ali kako to da fenomenologija, koja otvara tematiku života, ne uviđa takav značaj jezika? Husserl nije daleko išao u tome, tek Hajdeger pod uticajem Diltaja, napušta poziciju idealizovanja, govori o svjetovima svijeta i postavlja aktuelnim pitanja vremena, a time i pitanje jezika. Dakle, korijenit je ovdje zaokret. 

Takođe, pojam univerzalnosti i pojam totaliteta ne smijemo nipošto pomiješati. Niti se radi o enciklopedijskom prikupljanju znanja. I kako je uopšte došlo do toga da tema jezik dobije tek sekundaran značaj? 

Jezik, jasno je, nije totalitet, a to nije ni um, jer ni on ne obuhvata cjelinu Bića u njegovoj prisutnosti. Jezik je nešto univerzalno, i nikako tek jedna zatvorena cjelina. Tako jezik konačno postaje dominantna odrednica u filosofiranju 20. vijeka.  

Nortrop kaže: Dato je zadato. Ali, svima nije isto dato, moja je primjedba. 

Na kartezijanskim temeljima njemački idealizam je filosofija samosvijesti, a sad imamo i naglašavanje dimenzije nesvjesnog kojim se bavi moderna psihologija. 

U pojmovnom jeziku grčke metafizike i u njenom daljem življenju kroz latinski jezik, ne krije se prava domovina slušanja riječi. Novina je bila da filosofska tradicija u jeziku ukazuje na njegovo i predpojmovno značenje. Mi baštinimo tu grčko-latinsku obrazovnu tradiciju. Dublje prodiranje kroz jezik Gadamer će doživjeti svojim prelaskom iz latinskog u grčki pojmovni i značenjski svijet, jer latinski je prepun vještačkih tzv. modernih pojmova. Aristotel je, reći će Gadamer, započeo s fenomenologijom. Naše znanje nas treba dovesti do onog prvog počela, kaže Aristotel, to ilustruje pričom kako se na kraju razbježana vojska ponovo okuplja i sluša zapovijedi. 

Suštinski uvid u grčki jezik je alfabet evropske moderne kulture, reći će Ričard Harder. I ima smisao neke početne tačke na osnovu koje je sveukupno razumijevanje moguće. Tu nije u pitaju samo govor riječi, sve govori, i pogled, ruke … no, mi stvari otkrivamo i kroz njihova imena. 

Pravi jezik ima udjela i u životnim ritualima, koji mogu biti u jezičkoj ili drugoj formi. Ritual govori o zajedništvu, forma je ovdje veoma bitna. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment