Thursday, 1 December 2016

Genon Rene - Kralj svijeta


Rene-Jean-Marie-Joseph Guenon ili Abd al-Wahid Yahya, al-Maliki, al-Hamidi ash-Shadhili (1886-1951), francuski filosof-mistik, ezoterik, metafizičar, sufi, proučavalac religija i duhovnosti - bliskoistočne, indijskih vedanskih spisa, kineskih i egipatskih papirusa, tibetanske nauke, američkih civilizacija, itd. Dok je živio u Egiptu njegovi učenici su prikupljali svo to saznajno blago. I umire u Egiptu. 

Neke od njegovih knjiga su: Kralj svijeta, Velika trijada, Mračno doba, Kriza modernog svijeta, Simbolika krsta, Istok i Zapad, Simboli sakralne nauke. Njegove knjige su imale četverostruko značenje, kao kod Dantea, rekao je: doslovno shvatanje, socijalno-političko, filosofsko-teološko, a posljednje ili četvrto je inicijacijsko koje je metafizičko po svojoj suštini.  

Metafizička univerzalnost ne haje mnogo o kakvoj ili kojoj religiji je riječ, za one koji se nalaze na tom Putu. Priroda Istine je metafizička i kao takva iznad je svake prakse. Problem je u materijalističkoj civilizaciji ili u takvom shvatanju Života. Moć u svijetu je počela da djeluje bez prethodne odluke Duha, što dovodi do rasula. U tom smislu trebalo bi da je Sveštenik čovjek Duha koji zna Zakon i posjeduje transcedentno znanje, a Ratnik čovjek snage koji sprovodi zakon. Djelovanje bez Duha je zlo i nerazmljivo. 

Genon je u potrazi za Tradicijom kao samo jednim znanjem i samo jednim mogućim poretkom, jer Tradicija je  jednom zauvijek zasnovano ljudsko postojanje, Znanje koje važi za sva vremena, sve ljude, sva razdoblja, za sva društva. Ovaj neobičan čovjek spada u ljude koji su pokušali rekonstruisati duhovnost pra-čovječanstva. Odbacuje novovjekovni racionalistički materijalizam, pozitivizam i pragmatizam, što čine i mnogi drugi, čak i Njemci, on ne pravi sisteme, suprotstavlja se cjelokupnoj modernoj nauci koja vuče korijen od srednjeg vijeka, kaže da je sve suženo i profano, čak potpuno nepouzdano, i u potpunosti ovakvu naučnost poriče, koja je za njega znanje niskog reda, tek otpadci drevnih znanja, i sebičnost, zajedno s tim, vrlo je opaka i loša. U vezi s kraljevstvom, Kralj nema imovine, kaže, Kralj je samo simbol i čuvar, u protivnom, stvari napreduju ka demonskom. I magijskom. Sve to je ispod poželjnog za čovjeka. Intelektualnu intuiciju (intuition intellectuelle) Genon stavlja iznad tog modernog razuma. 

Istina sve pobjeđuje, kaže on, tama je samo prividno u prednosti. 

Pristalice PROGRESA vide Zlatno doba u budućnosti, Genon je to isto vidio u pošlosti. A meni se čini da je, pak, u Sadašnjosti, filosofski: Tu i Sada. 

Od kako je istorije mi samo znamo za mračno. Tek se stidljivo ili krišom pomišlja o nekim utopijama, mjestima bez mjesta. Takva je bila i još jeste država Platonova, u Ideji, tamo je uzor i manje-više mi mašimo. A ko smo mi - i to je pitanje. Ko je on? I opet svako ponaosob. Ide po krugu, i silazno. Što ne uzlazno? - pita se Rene Genon. On govori o istočnim yugama kao cikličnim vremenskim razdobljima, i ovo je jedna od donjih u kojoj smo: kali yuga. 

Novo vrijeme je falsifikatorsko, i te kako, i u svakom smislu. Kad se nešto zvanično osnuje odmah znaj da tog više nema. I taman posla da su najbolje knjige bestseleri, a najveći ljudi nagrađivani. Taman posla. Obmanjuje i statistika. Naslov. Ime. Mnogo toga. Nastupajući racionalizam je empirija i vladavina kvaniteta. Zatim i vrijeme geometrijski je postavljeno u pravu liniju. Ono ubrzava, priznaje Genon, a spoljašnji privid svega je sve veći i opasniji. Karakteristiku naše epohe Genon, dakle, označava kao onu koja krivotvori. Tradicija u pravom smislu riječi se naročito iskrivljuje i gubi. Nema poznavanja dubljeg poretka stvari ni u akademskim programima. Ono tobož spasioci još veći problem stvaraju, kad suzbijanje materijalizma takođe kreće u pogrešnom smjeru - spiritualizma, i opet uz pomoć kojeg ostaje čvrsta veza sa materijalnom pohođenjem ljudske banalnosti u svijetu. Genon će govoriti i o zlodjelima psihoanalize, koja se približava spiritualizmu i ima jako antitradicijsko djelovanje. Taj psihološki ulazak u nesvjesno je silazak u pakao koji nije praćen nikakvim uspenjem. Konfuzija je psihičkog i Duhovnog. Zatim razne su i pseudo-inicijacije. Falsifikati. I kontra-inicijacije koje prikrivaju svrhu organizacije. I hvale se članovi članstvima. Svi vide sebe kao autentične. Itd. Ni filosofija nije pošteđena Genonove kritike, značajno s Dekartom, ali filosofija i samu sebe kritikuje pa to nije ništa neobično. Naravno, i ona je zaglavila u plićak. 

Genon nije imao pojedinačnih učenika, jer je učio cijeli svijet, još uvijek nas uči. Čovjek je svih religija. Antika je za njega tako bliska, blizu, ne daleka pa, ide mnogo dalje on u svojim traganjima. Kaže, ima jedna mnogo ranija antika, a ova koju učimo tek je poput modernog vremena. Mi smo mislili da učimo baš stare i drevne stvari. Antičke drevne doktrine malo je ko razumio, tvrdi Genon. Zar Egipćani nisu rekli i grčkim vladarima kako su ovi mlad narod i da im sjećanje kratko seže te, da su svijet pohodile mnoge kataklizme i da će toga još u ljudskim vremenima biti. Grci su bili bar dobri toliko da nisu maštali o osvajanju svijeta, oni nisu čak imali ni humanizam koji će čovjeka staviti u vrh života kao jedinog bitnog. Itd. Kod Grka je bilo i loših stvari, jer ni oni nisu ta prva i čista Tradicija. Šta se može!?

I o Srednjem vijeku se malo zna toliko da kažu neki kako ovaj nije ni postojao. Zato se i naziva ,,mračni“ srednji vijek, čini mi se. I danas imamo puno tog mračnog, mrak pohodi ovim svijetom čak i kad je svjetlo. Vještačko je.

Genon govori i o netačnosti latinskog jezika što nas je takođe dovelo u mnoge zablude. Ne sumnjam. Sve u svemu kontra-Tradicija.

Platon priča o transcendentnom, Aristotel o imanentnom, kaže Genon, i u suštini pričaju o jednom te istom. 

Ali onom koji Vidi nije više ni bitno ko je šta rekao ili mislio, niti mu trebaju kakvi dokazi, rasprave i slično, rekao bih. Pa, sretno.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment