Thursday, 1 December 2016

Hajdeger: Putni znakovi / K pitanju o Bivstvovanju


Filosofi pišu jedni drugima, i kao dijalog. Tako i Hajdeger kritiku daje, produbljuje, iznosi problem na viši nivo, i slično. 

Pitanje je o Bivstvovanju što priprema tlo za metafiziku, kaže on, dok filosofi po ,,tradiciji” o ovom misle u smislu Bivstvujućeg tek kao bivstvujućeg. No, Jinger, kojem Hajdeger piše ovo za spomen, iznosi spis ,,O liniji”, a zatim i prilog ,,Preko Linije”. Jinger govori o Nultoj tački, nula koja ukazuje na Ništa koje nije prazno, on prihvata značenje Ničeovog nihilizma gdje se najviše vrijednosti obezvrjeđuju, sve hrli ničem. Hajdeger, ipak, u ovom ,,nultom meridijanu” vidi samo DOVRŠENJE. Nulta linija ima svoju zonu, reći će on. Kretanje nihilizma za Hjadegera je višeznačno. Linija je mjesto koje skuplja, kao i svako mjesto no, nedostatak zamagljuje i čini nas slijepim za prisutnost, reći će i Niče u ,,Volji za moć”. Dobra definicija NIHILIZMA bi bila kao i definicija uzročnika najteže bolesti, a mi nemamo čak ni zahtjev za izlečenjem. Treba da saznamo suštinu nihilizma i zato razmatramo LINIJU da bi mogli pokušati nešto drugo u vezi s tim problemom. Um nije određen sam sobom, a racio ni u kom slučaju nije pravedan sudija. Niče izlaže svoju metafiziku u vidu učenja o vrijednostima gdje i Jinger vidi bivstvujuće u njegovoj cjelini. To Hajdeger kritikuje, odnosno rasvjetljava Jingerov spis ,,Radnik” koji opisuje evropski nihilizam nakon Prvog svjetskog rata, kojem prethodi i rasprava ,,Totalna mobilizacija”. Radnik je faza aktivnog nihilizma za Ničea te, s radnikom počinju i planetarne tendencije. I Hajdegerovo ,,Pitanje o tehnici” mnogo duguje opisima u ,,Radniku”, tu je otvoren put za neko drugačije mišljenje o nihilizmu. Nihilizam je normalno stanje čovječanstva, reći će Niče. Pogled je otvoreniji s ,,linije”. Ratovi nisu ni pomjerili nihilizam, reći će Hajdeger. Naš način postojanja danas se i kreće preko određene granice, Vi i pišete zato spis ,,Preko linije”, obraća se Hajdeger Jingeru. Nihilizam će biti dovršen kad zahvati sva postojanja, kad se pojavljuje svuda i nema izuzetaka, kad nihilizam postaje ,,normalno stanje”. Dakle, u tom normalnom stanju ostvaruje se dovršenje koje ne znači kraj istog. Dešava se na ,,nultoj liniji”. 
Mi ,,Ideju” novovjekovno shvatamo kao onu koju zamišlja subjekt, a Platon pod Idejom podrazumijeva Viđenje. Kod Grka je mirujuće Bivstvovanje drugačije od promjenljivog bivstvujućeg. Ideja je Bivstvovanje, kao što u ,,Radniku” spominjete Gestalt (Lik) po kojem Cjelina sadrži više nego zbir njenih dijelova. Gestalt je metafizička MOĆ po Vama, i Vaše djelo je smješteno u metafizici. Gestalt je Izvor koji daje smisao, MOĆ koja je unaprijed prisutna i koja sve oblikuje. Gestalt kao Lik je pečat naspram svog otiska, to je suštinski sklop jednog čovjeka, osnova bivstvujućem. Mora se voditi računa o VIŠEZNAČNOSTI da ne nastane potpuna konfuzija. Od bivstvujućeg se ide Bivstvovanju transcendencijom, ide se od promjenljivog k MIRujućem, kaže Hajdeger. 
Rad postaje totalitaran, tu pomaže TEHNIKA. A da bi se ostvario stvaran odnos prema tehnici mora se biti više od tehničara. Odnos prema suštini tehnike se ne postiže nekim neposrednim poduhvatom, istinski odnos je samo prema Suštini, reći će i Jinger. Totalitarni karakter rada je shvaćen isto kao i Bivstvovanje u ,,Volji za moć”. Dakle, po tome je tehnika simbol mobilizacije svijeta pomoću geštalta radnika! A to je već preokretanje transcendencije. Zato Vi pišete: ,,Tehnika je razoriteljka svake vjere, a na taj način i najočiglednija antihrišćanska sila koja se dosad pojavila”. Vaša knjiga ,,Radnik” naznačuje osnovne crte one u cjelini izranjajuće nove metafizike volje za moć, gdje volja za moć sad sebe prezentuje svuda i potpuno. Gdje leži smisao tog rada - pita se Hajdeger - je li proističe iz GEŠTALTA radnika!? I zahvaljujući čemu taj geštalt jeste geštalt radnika? Otkud se smisao rada i radnika pojavljuje s visokim statusom!? Imaju li izvornije oblasti tehnike i radnika? Tu se ne ide i ne mjeri logikom oslobođenom od protivrječnosti već je nešto drugo posrijedi. 
Bivstvovanje je PRISUSTVOVANJE još od ranog helenstva. Mi tražimo suštinsko porijeklo Ideje i Geštalta. Dublju oblast Hajdeger naziva POSTAV. A ako bi Postav bio samo funkcija prethodno navedenih tad bi i Bivstvovanje bivstvujućeg bilo proizvod ljudskog PREDstavljanja, što bi bila posljednja sjenka bačena na čovjeka od strane evropskog mišljenja. 
Metafizičko pojmovi su drugačiji, treba nova terminologija, što će primjetiti prvi Kant, kaže Hajdeger, jer ono što OVI pojmovi poimaju i samo poimanje bili bi isto. Dok za nas je MIŠLJENJE tek način planiranja! Nihilizam krije svoju suštinu i izbjegava razračunavanje s tim i nama je razmatranje suštine nihilizma nešto veoma bitno. Čovjek ,,izlazi” u svoje sopstvo, EK-sistira, ima mogućnost. Bivstvovanje je PRISUSTVOVANJE i nikad se ne može pristupiti spolja, tu je ZOVući poziv i treba slušanje čovjeka. U Bivstvovanje sumnjamo kao i u Mistiku! No, s ovim pitanjima mi smo kao kod kuće, kaže Hajdeger, od ovih pitanja se ne rastajemo čak ni kad nam prijeti opasnost u promjenama navika i u mišljenju, kao i optuženost za preziranje svakog zdravog rasuđivanja. Gdje je Suština, gdje je mjesto Ničega i gdje da tražimo? - pita Hajdeger. Tu nam NE stoje na raspolaganju za upotrebu POTVRDNE REČENICE. Hajdeger križa pojam Bivstvovanja da se ne bi upalo u zamku dosadašnjih navika poimanja, da ne bismo samo Bivstvovanje vidjeli kao nešto što stoji naspram i samo-za-sebe, a tek povremeno da se upućuje njime ka čovjeku. To precrtavanje pojma je Hajdegeru odbrambena mjera. Čovjekova suština pripada suštini nihilizma i mi ,,pogledom preko linije” tražimo način prevladavanja istog. Rastuća je moć u redukciji kojom se upućujemo, tu raste probojna snaga, kaže Hajdeger. Metafizika jest’ samo PRELAŽENJE. Bivstvovanje samo sebe krije, što je i suština grčkog zaborava, ali još smo daleko od definicije suštine ZABORAVA. Zaborav je Bivstvovanja, a ne zaborav neke stvari poput kišobrana profesora filosofije. Zaborav je samo naizgled odvojen od suštine Bivstvovanja. Preboljevanje metafizike jeste preboljevanja zaborava Bivstvovanja kao konačno i PRISVAJANJE same suštine metafizike. Čovjek je držalac mjesta Ničeg. Mišljenje mora prvo razjasniti suštinu metafizike na ovom putu. Destrukcija je nedovoljna, kao razgradnja dosadašnjeg. Ništa i Bivstvovanje nisu dati jedno pored drugog već jedno koristi drugo u Punoći o kojoj jedva da smo i razmišljali. ,,Zašto nešto, a ne Ništa”, pitanje će postaviti Lajbnic, a prihvatiti i Šeling. 

Geštalt radnika nije više nešto u čemu stanuje mir. Vi govorite o nihilizmu kao osnovnoj moći. Kažete da se geštalt obistinjuje u bolu. Dakle, veza je između ovog RADA i BOLA. Suština nihilizma počiva na ZABORAVU Bivstvovanja, a tu je već metafizici uskraćeno da zauvijek iskusi svoju suštinu. I nije čudo da se metafizičko predstavljanje buni protiv misli. Mišljenje i Pjevanje zahtjevaju povratak tamo gdje su na izvjestan način i bili, ali nikad tu nisu gradili. Samo građenjem mi pripremamo stanovanje, to je gradnja Puta koji vodi nazad na mjesto preboljevanja metafizike, prolazak kroz sudbinsko i prevladavanje nihilizma. 

Ovaj Hajdegerov tekst hoće u višu višeznačnost da podigne Jingerov naslov ,,Preko linije”. PREVLADAVANJE je svraćanje u suštinu, što važi i za preboljevanje nihilizma. Preboljevanje metafizike zove mišljenje u izvorniji poziv. Vaša ocjena situacije i moje razmatranje upućeni su  jedno na drugo, reći će Hajdeger o svrsi svog ,,pisma”. Svi svjetski ratovi su površni u poređenju s obračunom s Bivstvovanjem, a tehnički savršeniji sve su manje u stanju da bilo šta odluče. Bogove, slobodne ljude i robove treba pustiti da se pojave u svojoj dotičnoj suštini, polemos, a ne rat je. Niče je čuo ovu vrstu poziva za obračun sa samim Bivstvovanjem, i Niče je došao dokle je njegovo mišljenje moglo da dođe, možda se on i nije ,,slomio”. Da, staro je pitanje o suštini nihilizma. 

Letindor (www.filosofski.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment