Thursday, 1 December 2016

Huserl i problem fenomenologije


Husserl, Edmund (1859-1938) je studirao astronomiju, matematiku i filozofiju, a doktorirao u području matematike. Težio je izgradnji čiste a priorne logike mimo psihološkog momenta ljudske građe, kritikujući ,,psihologizam” kao empirijski relativizam. Tu se već rađa pojam ,,fenomenologije“ koji će prethodno spominjati i švjacarski matematičar i fizičar Lambert (1728-1777) kao jedinstvo svijesti sa njenim aktima. 

Otac ili majka, svejedno, čedo ovo je rođeno. Fenomeno-menalno je i Logija. Nju je sada nemoguće prikazati, reći će Huserl, to bi bio prvo nesporazum same nje, nomen fe i Logije. Tu postoji samo PROLAZ. Zar je ,,samo“? Nije malo. I uvijek je iznova nam PROLAŽENJE, ponavljanje, kaže i Hajdeger.  

Nema hronike, unutrašnja je povijest kao događanje, geneza smisla. Poziv u pomoć je dvostruki: obraćanje i samo-obraćenje inače, nema filosofije i nema izlaska iz ZAPADne oskudice. 

Husserlu se teško odužiti, ali on to ni ne traži.  U pitanju je naša zahvalnost. Nedovršenost je naša nije Husserlova. Lično moja. 

I nemoguće je odgovoriti a pitanje šta je FENOMENOLOGIJA. Možda pitati zato: Kako je ona moguća? Kantovski. Husserl se vraća i Platonu, ali ne muzejski već doživljajno. Da se snaga Principa ponovo vrati, on kaže: ,,meni u mom životu“. Opet, to NE znači sebičnost već način kako rade stvari. U predvečerje evropskog puta Husserl zove na osvješćenje. Evropa je silovana još mnogo prije. 

Kako biti nacionalan, rekao bi Mate Parlov, kad sam bio Prvak Svijeta. To ne znači da globalan valja biti. I bezLičan. Ne, nipošto ateizam. Dublje uvam u korijene. Koja god je vladavina ona nije za pjesnika. Centar svud je. 

Filosoija je Ljubav za Božansko, u Duhu je Beskonačnog, svakom svog. I meni je u životu samo mom. Ne sebičost. To nipošto.   

Svijest je ,,intencionalna”, reći će Huserl, preuzimajući ovaj termin od filosofa ontologa i psihologa Franca Brentana, koji razlikuje psihološko, nepsihološko i fizički fenonomen. Žalili su se da Brentano nije dao svoju filosofiju u kompletnoj formi. A ljudi se uvijek nešto i žale. S ,,intencionalnosti svijesti” se htjelo reći da je svijest uvijek nužno usmjerena na neki predmet, svijest je o nečemu ili kao samodanost predmeta u svijesti. Husserla ovdje zanima isključivo sadržaj svijesti koji je nepromjenljiv i otud borbeni poklič ,,nazad k samim stvarima”. 

Je li to pokušaj Huserla da filosofiju odredi kao strogu nauku ili pak nešto drugo? Logos je Umnost i koji su slojevi dostupni čovjeku? I objektivnost hoće li završiti u bezdušnost? 

Uvijek se moralo ići natrag i Grcima, u njihovo stanje Duha, ako se moglo i koliko se moglo. Ima površnosti i ima nagađanja. 

Jezički analitičari će za fenomenologiju reći da je besmislena, kao svi filosofski stavovi i kao svaka metafizika. No, ovo sve filosofiji nimalo ne smeta, jer ona i nije nauka. Fenomenologija postoji u svim kulturama, ali pod nekim drugim određenjem ili drugim viđenjem. To nije ništa novo. 

I pored sve dubine Huserl ostaje akter svojevrsne filosofsko-praktične problematike. Huserlov ,,bezsvjetovni ego” ili kako on kaže ,,pra-Ja” (Ur-Ich) ostaje ćutljiv ka stvarnosti, ego ispražnjen od sadržaja, u čemu ga kritikuju i njegovi učenici. Je li to naslijeđe, možda, dekartovsko? Je li to takođe vodi i do Levinasovog Drugog? Ili je čak priča o apsolutnom identitetu Ja kod Fihtea? Možemo sad s tim šetati po raznim mjestima. 

Već na nivou ,,logičkih istraživanja” Huserl prevladava univerzalnu ontologiju svijeta i kaže: ,,Svijet se za mene pojavljuje uvijek iznova …”

Za subjekt je objekt smisao vlastite egzistencije, oba su jedno u drugom sadržani odnosno jedno ka drugom stvaralački ili određujući. Ta priroda je transcendentalna (bez-svjetovna), rečeno kantovski: ,,Svijet putuje kroz nas a ne mi kroz Svijet”. Prostor i vrijeme nisu njutnovski apsolutni već su uslov, tj. omogućuju pojavni Svijet, a praksa, koje smo dio, samo je jedan od načina Bitka ili Bivstvovanja u Svijetu. 

Filosofska praksa nije proizvođenje, ali podrazumjeva odgovornost prema fenomenu, a i prema bližnjem. Svaki čovjek je filosof na svoj način, zavisno koliko ga je sve to i uzelo. 

Huserl nije slijep za povijesno, etičko, kulturno, političko i drugo dešavanje. On se takođe osvrće na Platona kao fenomenološki primjer kroz ideju Ideje. Bolje bi bilo da se nikad nismo ni rodili, reći će platonizmi. Huserl misli cjelokupni ljudski habitus: um, dušu, volju, razum, smisao i drugo. Platonski, zar ne? Huserl takođe misli praktičan svijet. Da, platonski. 

Povratak je ,,samim stvarima”. 

Stariji od znanja jeste Bitak po Weizsäcker-u. Otud i Hajdeger, Huserlov učenik, toliko govori o značenju i smislu te stvara svoju originalnu filosofiju. Kažu da je posljednji veliki filosof. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment