Thursday, 1 December 2016

Huserl i transcendentalna subjektivnost – intencionalnost svijesti


Huserl nije tragao za metodom, ali se došlo i do metode u filosofiji, fenomenološki. Filosofiranje s ovim ide u drugom smijeru, pravac je isti, matematički govoreći. Neće svi shvatiti fenomenologiju kao Huserl koji se usmjerava ka, mogli bi reći i kantovskom, ali drugačijem transcendentalnom idealizmu. Hajdeger će upravo fenomenološki misliti svoju postavku Bitka, po uzoru na svog učitelja. Huserlova ,,Logička istraživanja“ na samom početku 20. vijeka, privukla su i mnoge druge, naročito minhensko-gotingenške tada fenomenologe, poput: Maksa Šelera, Aleksandra Pfandera, Hedviga Konrada Martiusa,  zatim Teodora Konrada i Adolfa Reinaha.

Pored Hajdegerovog djela ,,Bitak i vrijeme“ značajan uticaj Huserla se osjeća i u Sartreovom djelu ,,Biće i ništavilo“ koje je, da kako, i odgovor svojevrsan na Hajdegerovo kapitalno djelo. 

Za Huserlov život kažu da nije bogat vanjskim događanjima, ako mi to možemo i znati. Prije svega studirao je matematiku. Susret s filosofom Francom Brentanom će učiniti svoje i matematika je kod Huserla zamijenjena filosofijom te habilitira (pristupnim predavanjem i originalnom  naučnom raspravom dokazuje svoju sposobnost za nastavnika univerziteta) filosofiju radom ,,O pojmu broja“. Transcendentna je subjektivnost koja oblikuje i konstituiše svaki smisleni Bitak. Svoje najnovije misli on sažima u drugom značajnom djelu ,,Ideja za čistu fenomenologiju i fenomenološku filosofiju“, dok će druga sveska ,,Ideja ...“ biti objavljena posthumno. Huserl nasljeđuje jednu od katedri na univerzitetu u Frajburgu, i ostaje tamo do penzionisanja 1928. godine. Dvadesetih godina je već svjetski poznat i drži mnogobrojna predavanja u inostranstvu. Međutim, stiže i nacional-socijalizam koji Huserla baca ukraj filosofskih dešavanja u Njemačkoj, a kao Jevrejinu mu je sistemski zabranjen svaki filosofski javni nastup. Njegovo zadnje djelo je ,,Kriza evropskih nauka“, kraće nazvano i samo ,,Kriza“. Huserl umire 1938. godine, a arhiv s 45000 strana u njegovom rukopisu, u Belgiji, čuva se i izdaje pod imenom sabranih djela pod imenom ,,Huserliana“, sve ono što je spašeno od naci-režima. 

Pozitivne nauke hoće mnogo, a malo mogu, prelaze svoje nadležnosti i mogućnosti uopšte te generišu krizu. Uz ideal nauke Huserl hoće da izgradi ili pak da pronađe jednu filosofiju. Već u 19. vijeku tzv. ,,razvoj“ oslobađa nauke od stega filosofije. Razvoj postaje sopstveni cilj, kad se i matematika okrenula egzaktnosti za proučavanje vidljive prirode. Huserl je htio uskladiti filosofiju i nauku, smatrao je da to može. U naukama s pozitivnim mišljenjem došlo se bilo do regionalnih ontologija na koje naučno mišljenje i povratno djeluje. Koliko ontolog mora raspolagati sopstvenom metodom kako bi samu Bit učinio vidljivom? – o tome će i Hajdeger u svojim djelima. Ta Bit ili Suština je tzv. ,,eidos“ koji se treba zahvatiti pa Huserl dolazi do pojma ,,eidetski metod fenomenologije“. Pojedinačne nauke s regionalnim ontologijama ne mogu postići ovakvo jedno utemeljenje ili, ako se smije reći, ukorijenjenje. One mogu udovoljiti samo svom smislu postojanja. Huserl kao za primjer navodi i psihologiju koja može postići nešto tek do praga onog ,,eidetskog“, ali opet može više od drugih prirodnih nauka. Trascendentalna subjektivnost jednako konstituiše idealnost i realnost te je odgovorna za sadržaj i važenje svih smisaonih stanja. U oslobađanju od ovih STRUKTURA mora se preći na zadatak jedne filosofije koja hoće promisliti Cjelinu i u sebe integrisati sve horizonte empirijskih i eidetskih nauka. Ovo Huserl naziva ,,transcendentalnim metodom“. Filosofija ovim ništa ne ukida već uvažava sve pojedino u mnoštvu i dovodi ih do značenja, tj. dovođenjem u svijest oblikuje jedno univerzalno značenje.

Fenomenološki uvid ukazuje na tradicionalni problem odnosa mišljenja i Bitka. Svijest je sa svojim predmetom, reći će Huserl, nerazdvojivi su. Svijest oduvijek u sebi nosi svoj predmet jer je na isti usmjerena, i ovdje Huserl koristi skolastički termin ,,intencionalnost svijesti“ kao oznaku njene stvaralačke ili pak kreatorske moći te iste svijesti. I Huserlov učitelj Brentano uvijek iznova oblikuje ovaj pojam intencionalnosti za filosofiju, a usmjereno na psihičke fenomene. 

Za fenomenologiju PREDMETI su tema tek kao intencionalni akti svijesti. ,,Kako svoja datost“ ili ,,Kako svoje pojavljivanje“, jeste fenomen za Huserla, i po uzoru na starogrčki pojam. Predmetno područje je uvijek u vezi sa svjesnim aktom koji ga zahvata, tako realne stvari u prostoru dolaze do datosti u svijesti preko čulnih zahvatanja, a ono idealno može biti dato samo u eidetskom postupku ,,zora“ Biti. Čulno primjećivanje ne može ništa otkriti o idealnim entitetima, ono se odnosi samo na svoje predmetno područje. Dvojstvo je transcendentnog i eidetskog u Huserlovoj metodi koja kao filosofska može učiniti više nego pozitivne nauke. Fenomenološka nauka nema ideal pozitivnih nauka da se bude baš tako i toliko egzaktna, jer to nije ni konstitutivno za njih kao nauke. Huserl će zbog ovog reći za fenomenološku nauku da je ,,stroga nauka“ i filosofija njegova je utemeljena na njoj. Nauke ostale bez filosofskog vođstva su skrenule u naturalizam i istoricizam, reći će Huserl. No, nije sve predmet prirode kao takve. I psihologizam je za Huserla posebna vrsta naturalizma gdje se sve Duhovno i Duševno hoće predmetno zahvatiti i to samo empirijskim sredstvima i u jedinstvenom sklopu fizičke prirode. Psihologist poriče da postoji neki drugi Bitak svijesti od onog koji se pokazuje i istražuje empirijski eksperimentalno. Već u svojim ,,Logičkim istraživanjima“ Huserl govori kao je ovakvo naturalizovanje misaonog sadržaja protivmisleno. I istoricizam od 19. vijeka hoće prekoračiti svoje domete proučavajući samo faktičke duhovno-povijesne strukture da bi se obuhvatilo cijelo Duhovno područje. Istoricizam završava u skepticizmu, po Huserlu. Duhovno se misli samo faktično, i to Duhovno se bitno iscrpljuje u svojim protivrječnostima kroz empirijske forme. Pozitivne nauke ne treba da prekoračuju svoje mogućnosti ili nadležnosti, na filosofiji je da interpretira Svijet. To što hoće misliti cjelinu Bitka, psihologizam i istoricizam nastupaju kao filosofije, što su, naravno, pogrešne filosofije jer ono što je ograničeno u svojim temelima hoće predstaviti univerzalnim. Zadnji ili krajnji temelj za Huserla je u ,,transcendentalnoj subjektivnosti“. Tu možemo, možda, dovesti u vezu i Kantov pojam ,,transcendentALNOG“ (to su prostor i vrijeme) kojeg je on sam i zasnovao kao različit pojam od ,,transcendentNOG“. Jednostavno rečeno: Svijet je korelat subjektivnosti. Jednostranost tumačenja naturalističkog i istoricizma u njihovom ograničenom i pogrešnom odnosu prema svijetu, Huserl će nazvati ,,Krizom“. I prije toga u svojim pojedinim člancima Huserl  nagovještava.   

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment