Thursday, 1 December 2016

Jaspers Karl: Filosofska Vjera


Da li predavanja, knjiga ili drugo, uglavnom poznaćemo misao Jaspersa u spisu ovako nazvanom. Iz VJERE u Otkrovenje, kaže Karl Jaspers. Eto kuda treba da se krećemo. Ne brzopleto. Zar je povijest filosofije povijest nevjerovanja ili put ka nihilizmu ili tek neka sistematika pojmova za teologiju? U teološkoj atmosferi filosofiji se čupa srce. Tek je prividna samostalnost nefilosofskih hramovskih religija koje nisu čak ozbiljno uzimane od strane same filosofije. 

Živjeti po razumu i nauci, nije takođe primamljivo filosofiji. Ni sama logika uzeta kao nauka. Šta je preostalo? Nije baš da nema ničeg više, jer ne bi bilo ni filosofije. Zar je filosofija tek teorija saznanja? 

Šta je dostojno filosofske Predaje? Za ove koji se pitaju reći će da je nihilist ili iluzionist. I ako ne pripadamo poželjnoj i datoj slici svijeta govori se o nama da smo polovični, trivijalni, da smo zastranili, nekonsekventni. Vjera drži ekskluzivitet u smislu Otkrovenja kao što i nauka ide u praznovjerje. 

Filosofija ne pristaje na predaju u smislu priznanja svoje nemoći. Opasnost je da svijest može da potone, da se prekine veza sa svijetom ili samim Bitkom. Tako Jaspers dolazi do pojma ,,filosofske vjere“. Povijest filosofije ima svoje svece, mučenike, svjedoke koji zbog toga ne moraju biti i najveći filosofi. Kraj Duha se dešava kad se on svjesno zasniva na onom iracionalnom.  Treba se zaštititi od prividnog znanja. Pitanja se moraju moći postaviti o svemu. Vjera se osvjetljava u svijesti. I šta uopšte znači vjera? 

Ima vjera u koju sam ubjeđen, a i sadržaj vjere koji zahvatam. Subjektivno i objektivno su jedna Cjelina. Vjera mora da obuhvati i subjekt i objekt. Tu je teškoća kad se govori o pojmu vjere. Subjekt-objekt RASCJEP je u vezi sa vremensko-prostornim zrenjem svijeta. Ovo i Kant rasvjetljava na svoj način, reći će Jaspers, spominjući pri tom i azijsku povijest filosofiranja. 

Dakle, Vjera je dva u Jednom. Filosofska vjera je svjesna toga. Misaono je tek samo polovina i nema zatvaranja u sebe kao takvog. Onaj koji filosofira je slobodan prema svojoj misli. Filosofska vjera nikad ne stiče mir zaustavljanja u nekoj već fiksiranoj poziciji ili nekom stanju. PRISUTNOST krije u sebi vrela sve Vjere. Taj Bitak koji nas obujima je transcendencija, Svijest, Duh, egzistencija. Svijet u Cjelini je jedna Ideja i ono što saznajemo u svijetu nije svijet. Svijet je transcendentan u smislu da se ne sastoji od samog sebe već upućuje i više od tog. 

Vjera u najširem smislu je Bitak Prisutnosti. Vjera je život iz Sveobuhvatnog. Ali ja mogu i da IZOSTANEM sebi  i da nikakvom voljom ne mogu da nametnem sebe sebi. 

Povijest jeste značajna, ali je višeznačna. Ispovijest je za filosofiju kraj, fiksiranje u dogmama. Filosofska vjera zahtjeva trezvenost i savršenu ozbiljnost. Mora se ići svaki put IZVORNO, sposobnošću da u drugome saznamo sebe kroz pustinju neprestanog isklizavanja iz vlastitog kolosjeka. Tek jačanje svijesti o Bitku je vrelo ozbiljnosti. Tu se dešava i zbiljnost Ljubavi poput nekog Božanskog jezika. Susret je čovjeka s Bogom, a Bog ima i jedan Lični aspekt. Kod Jaspersa je Bog ili Transcendencija. A naša Sloboda je ono iz čega smo svjesni  svog Bitka čovjeka. Onome koji je poriče Sloboda ne ože da se dokaže poput neke stvari u svijetu. Vjera je i ono što čovjek jeste, ne samo ono što zna. Sloboda je neodvojiva od Svijesti. Praznovjerje zastaje na objektu. Čovjek je poklonjen sebi i svojoj Slobodi, ali on se guši u onom tobožnjem (tako-Bitak). U filosofskoj vjeri čovjeku diše njegova Sloboda. Jedno iz filosofije nije onaj jedan iz religije. O raznoraznom jedinstvu se priča i svodi često i na ideologije. Filosof sebi rasvjetljava problem. 

Možda nije problem toliko u postojanju mnogih religija, kao što nije problem u postojanju mnogih filosofija, problem je neuspjevanja osvješćenja ili transcendiranja u Jaspersovom smislu riječi. I koji god da pojam upotrijebi mi se u tome razumijemo, Duša prepoznaje, kako bi rekao Platon. Ne treba dokaz jer dokaz već ima. Jaspers je protiv zahtjeva na isključivost ili protiv ekskluzive pojedinih, u smislu: ko nije za mene taj je protiv mene. Ostale su tako dogme u koje ne vjeruju čak ni oni što se ispovjedaju, reći će Jaspers. Ko mari kad svrha je druga, vlast nad drugim ne nad sobom. Nevjerovanje nikad nije pri Bitku. Ona svijest koja samo i uvijek kroz samu sebe stoji prema Ideji ,,dobra ili zla“ je demonska individualnost, religiozna ili demonska u još užem smislu. Čovjek se gubi u demonološkom i prihvata sudbinu koja ga je zgrabila kao ono krajnje. Prevladavanjem demonološkog dolazi do uzleta u transcendenciji, tako i Sokrat umiče demonima da bi slijedio svog Daimoniona u kojem je zahtjev Božanskog, tako su i stari proroci prevladavali službu Valu da bi služili Bogu. Dakle demonologija projektuje jedan među-Bitak, koji nije ni empirijska realnost niti je transcendentna zbiljnost. Čovjek je na Putu ka samom Sebi, pronalazi šifre i slike na tom Putu, a ne da se vrši obogotvorenje sebe ili drugog u mitološkom smislu pa da isto ostaje neoborivo. Ima ono što se prevladava i odbacuje zarad mogućnosti onog Ništa ali to nije nihilizam. Takođe se treba čuvati i onog znanja ontologije koja poznaje nešto u Bitku, a ne sam Bitak. Dolazi se do praznih formi mišljenja, do prazne refleksije. Mi nismo prevazišli filosofiju, ne nipošto, drsko bi bilo i pomisliti, u tom smislu kaže Jaspers. Ima ono u što ne vjerujemo, a da se u to ,,mora“ vjerovati. Prisiljenost je na vjeru u ,,otkrovenje“. Zar? Naš zadatak je postati Sopstvo. To je zadatak filosofske vjere, kaže Jaspers. Mitovi se postavljaju grubo pod direktivama diktatora. Čovjek je sebi sam pitanje i zadatak. Bezgranična komnikacija je volja za Suštinu, a ne nekakav zadatak. Rasvjetljavanje komunikacije i njenih brojnih izvora je jedan od glavnih zadataka filosofije, reći će Jaspers. 

Sve što znam to stoji u RASCJEPU subjekt-objekta. A u filosofiji je mogućnost otvorenosti za svaki način onoga moći-živjeti. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment