Thursday, 1 December 2016

John Sallis - Uranovo vrijeme


John Sallis: Platonovo naslijeđe / Uranovo vrijeme

Imaju trenuci na koje ne računamo, a to je onda kad neko može vidjeti samo Svjetlo. Ovo je dar otvaranja, koji pada na čovjeka. I obrat svojevrstan. Mi obično vidimo samo stvari kako su osvjetljene i kao takve ih oponašamo, ali i te stvari nam daju da vidimo samo svjetlo. Neke stvari odbijaju, neke upijaju, a neke propuštaju svjetlo. Kamen može biti mjerilo za svjetlost, pa tako i pojam ,,blještavila” (beril - berillus) na latinskom vuče porijeklo od imena dragog kamena. Kamen mjeri i kretanje svjetla putem svojim različitih površina, takođe ukazuje i na kretanje Sunca. Kamen je i prirodn sat. On je dakle jedna knjiga same prirode, prirodno mjesto čitanja. Ali vrhovni prirodni sat je Sunce. Vrijeme je dodijeljeno nebeskim izvorom svjetla, kretanjem njegovog uranskog središta ili izvorišta. To je različito vrijeme od filosofskog vremena ili se pitamo – Da li je to neko drugo vrijeme? Šta bi se desilo da ima još tako i drugih različitih vremena?

Da je vrijeme jednina – to je rijetko dovođeno u pitanje kroz istoriju filosofije. I takođe jasno je da se zastranilo u jednom smislu u pogledu pitanja o vremenu, a to pitanje ne može se naprosto ostaviti po strani. A šta je vrijeme, to pitanje dolazi i više nego prekasno. Za Avgustina, u Ispovijesti, ovo pitanje je uznemirujuće. On kaže da zna dobro šta je vrijeme ako ga niko za to ne pita, ali ako pokuša odgovoriti tad je već u nedoumici. I može li se dokazati da vrijeme jest’? Čini na se da ne može, ono prošlo više nije, a ono buduće još nije. Dolazimo do nečeg nebićevnog. Vrijeme jest’ samo iz nejestenja, rekao bi Avgustin. Nijedan od njegova tri dijela nije da jest. Njihov Bitak graniči se s ne-Bitkom. Vrijeme prijeti ne-Bitkom i to uznemirava. A sadašnjost? – ona je vezana s oba dijela vremena koji naprosto nisu. Sadašnjost takva i u budućnosti postala i prošlošću. U prošlošću, koja nije, ona je bila budućnošću koja takođe nije. I boli kojim trenutkom u budućnosti sadašnost će postati prošlošću. Tako je dvostruka veza s ne-Bitkom konstitutivna za sadašnjost, a i konstituisana je od sadašnjosti. I šta je vrijeme? Ako sadašnjost povežemo s nebitkom prošlosti i Bitak dodijelimo budućnosti, tek tad možemo reći da sadašnjost u nekoj maloj mjeri jeste. Nije dovoljno reći ni da je vrijeme gotovo ništa. 

Dakle SADAŠNJOST postoji zbog njene konstitutivne veze s momentima koji nisu. Dvostruko je ništavilo: prošlosti i budućnosti. Znači, sadašnjost je dvostruka veza s ničim. Tu proizlazi da ema momenata prisutnosti. Avgustin kaže: ,Što se tiče sadašnjosti, ako bi ona bila uvijek sadašnjost i nikad se ne bi pokrenula tako da postane prošlošću, ona ne bi bila vrijeme već Vječnost.” Ova razlika između vremena i Vječnosti platonsko je naslijeđe, Platonov je izraz za vrijeme da je to ,,pokrenuta slika Vječnosti” u ,,Timaju”, u raspravi o vremenu. Pokretna slika viđena kao vrijeme ili Platonova definicija vremena. 

Avgustin piše: ,,Jednom sam čuo učena čovjeka kako kaže da vrijeme nije ništa drugo do kretanje Sunca, Mjeseca i Zvijezda, ali se s tim nisam složio.” Čak i ako Sunce stane, on kaže, ilo bi vremena. On vidi vrijeme kao neku vrstu protezanja (distentio). Bog je u vječnosti i pitanje je kako On vidi u vremenu. I spovijesti on piše za Ljubav Božje (Božanske) Ljubavi, kaže Avgustin, a ne za poduku ili komunikaciju, on piše da razgori vlastit srce i srce čitatelja. 

Razumjeti treba razliku Vječnosti i vremena, a ta razlika je s obzirom na PRISUTNOST. U Vječnosti se ništa ne premiješta u prošlost, kaže Avgustin, sve ostaje prisutno. A vrijeme nikad nije nešto sveprisutno. Čak je i Vječnost o tomu određena sadašnjošću, vrijednošću prisutnosti. Vječnost je apsolutno neograničena sadašnjost, koja se ne premiješta u prošlost. Sadašnjost vremenska je, iako u dvostrukoj vezi s ne-Bitkom, konstitutivna za sadašnjost Vječnosti, kao i za budućnost i prošlost što je. 

Pitanje je sad GDJE je prisutno ono što je sveprisutno? Pitanje mjesta. Pa ako i budućnost i prošlost jesu, želim znati gdje su, Avgustin nastavlja. Gdje god bile, prošlost  budućnost, ako u bilo kojoj mjeri jesu, jesu prisutne. I gdje bi svaki od dijelova vremena bio sklonjen od ne-Bitka i tako bio prisutan? – Avgustin uzima Dušu kao mjesto. To je vremensko GDJE koje prethodi određivanju prostora i vremena, mada ovo Avgustin u Ispovjestima dalje ne razmatra. U Duši, sadašnje je opažanje, ono prošlo je pamćenje, a buduće je očekivanje iz sadašnjeg. Različita vremena su prisutna samo u Duši, i nigdje više, koliko mogu vidjeti, kaže Avgustin. Stvari su postavljene još prije našeg motrenja, a budućnost i prošlost kao da nisu još urezane u te stvari, prije tog našeg motrenja. Prošost je tako starija od bilo kojeg sjećanja, i kao da je kamen koji strši iz zemlje tako obilježen. 

Sadašnjost nema prostor, nema protežnost (spatium), a tu tvrdnju, kaže Avgustin, niko neće pobiti. Sadašnjost jest samo u tački svog prolaženja, kaže Avgustin. Sadašnjost je srodna Vječnosti, pa je i ova druga određena momentom prisutnosti. U Vječnosti sve je prisutno, reći će Avgustin. Ono što treba biti Dušom protiče ka stanju u kojem će više ne biti. Puko opažanje je nedovoljno da daje protežnost (spatium), to brine Avgustina, a time da da i prisutnost njegovoj sadašnjosti. Tek ,,trajna pažnja” omogućuje to, i ona je svojstvena Duševnoj radnji. 

Čini mi se da je vrijeme puko protezanje (distentio), a čega je protezanje, to ne znam, kaže Avgustin. Prisutnost i protežnost osigurane su pamćejem, pažnjom i očekivanjem, to su radnje Duše koje tvore protežnost same Nje, Duše. Vrijeme se tako povlači od stvari, ono u Duši ima trostruku prisutnost: prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ovim imamo udvojenost vremena i moguć OBRAT u vremenu. OBRAT je čak neizbježan, tako je vrijeme sklonjeno od ne-Bića, tek o tom vremenu se može reći da jest, to vrijeme nije puki dvojnik ili udvojenost ovog vremena stvari, već ga uzimamo kao ORIGINAL vrijeme, vrijeme samo ili Izvorno vrijeme. Vrijeme samo je otporno kao takvo na dodir stvari, zaštićeno je od svake okaljanosti njima. Kao da vrijeme nije tamo usred stvari. Stvari nisu mjera istinskom vremenu. Još od Grka, prije pitanja o vremenu valjalo je postaviti pitanje o samom BITKU. Zato od Grka na ovamo imamo pitanje jedino o Bitku i vremenu, zatim stigosmo i do Hajdegera. Ali u igri je već bilo određeno razumijevanje vremena pa će takvo razumijevanje pokušati odrediti Bitak. Smisao Bitka kod Grka je određen kao PRISUTNOST (njem. Anwesenheit), od toga će poći i Hajdeger. Ali ovo određenje samo nije bilo tematizovano. 

Vremensko određenje prolazi. OKRET u vremenu je zamršeniji nego se čini. povlačenje vremena u Dušu postalo je radikalno upitnim, i  onda ponovo nadoazi pitanje o vezi vremena sa stvarima, njihovim dolaženjem i prolaženjem. 

ajdeger je bio taj koji će do kraja radkalizovati sklanjanje vremena unutar Duše, njegovu pripadost Duši. On slijedi Avgustina u smislu istovjetnosti vremena i Duše. Tu-Bitak je u vremenu, kao prvotnije određenje našeg Bića, Tu-Bitak je vremenitost. Od pitanja ŠTA je vrijeme, on prelazi na pitanje KO je vrijeme? I jesam li ja svoje vrijeme? Hajdegerove egzistencijalne strukture već borave u tom vremenu, njihov temelj je u vremenosti, što je smisao Bitka Tu-Bitka. Tu-Bitak je protezanje sama sebe, Hajdeger ovim upućuje otvoreno i na Avgustina. Dok Avgustin pita Boga šta je vrijeme, da li on tu pita – Ko sam ili šta sam ja? Moja je primjedba studenta. Kad je Bitak PRISUTNOST udvajanje vremena se moralo desiti i kod Hajdegera kao i kod Avgustina. Bitak jeste, ne-Bitak nije, reći će Parmenid. Platonovo naslijeđe je do Avgustina već preoblikovano, a s Hajdegerom je radikalizovano i uzburkano  Bitku i vremenu. Vrijeme je samo horizont sveg razumijevanja Bitka, Bitak izložen u temporalnom značenju. To je ta temporalnost Bitka fundamentalno-ontologijski, koja ne znači tek biti u vremenu kao stvar. Ovaj NAPREDAK od vremenitosti ka temporalnosti Hajdeger planira, ali o nije bio izveden. To je napredak ka izvornijem vremenu.

Salis, američki filosof, je rođen 1938.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment