Thursday, 1 December 2016

John Sallis - američki platonista / Platonovo naslijeđe - Uvod


Ne ide se od nule. I kroz Platonova djela se govori o naslijeđu unutar znanja, Sokrat ide unazad cijelim naslijeđem grčke filosofije, oko ovog se, kaže, slažu svi (Protagora, Heraklit, Empedokle, ... i pjesnici komedije i tragedije, uključujući tragičara Homera) osim Parmenida. Sposobnost je takođe neophodna za preuzimanje tog naslijeđa, a i treba znati odabrati ono Istinito. ,,Teetet“ je dijalog u kojem se istražuje o znanju, Teetet je i jedan od sagovornika Sokratu kojem Sokrat savjetuje da pogleda unaokolo i provjeri ne sluša li ih neko od neupućenih ili nemuzikalnih neotesanih osoba koje nisu sposobne pojmiti ništa sem onog što mogu dohvatiti rukama. Preuzimanje naslijeđa je viđenje ili doživljaj same Misterije. I Protagora je čak učenicima privatno govorio drukčije nego što je govorio javno ili mnoštvu.

Za Parmenida Sokrat će reći: Tajnovit mi je i strašan pa da odustaje od Parmenidova naslijeđa, kaže: ,,Bojim se da nećemo razumjeti ni ono što je govorio, a još manje ono što je mislio dok je govorio.“ Ali Parmenidovo naslijeđe biva izneseno na scenu  u ovom dijalogu kroz lik ,,stranca Elejca“ i uz rigorozne kritike i ovo naslijeđe će biti preuzeto. Nekritički to ne bi uspjelo. 

Do današnjih dana mi imamo neprestano kritičko prisvajanje Platonova naslijeđa. I Hajdeger navodi značaj Platona. Metafizika sama je platonizam. Mi imamo tu mnoge pojmovne izraze, poput aletheia, poiesis, i drugi još elementi leže prikriveni unutar Platonovog naslijeđa. Mnogi su pokušaji prevladavanja Platona, među njima i sam Niče, ali bezuspješno. U igri su istinski Bitak i privid. Niče će nazvati platonizam greškom, preokrenuće ga, ali ovaj neće prestati da upravlja njime. Svi govore o odvajanju i povećanju prisutnosti. Ne mora biti svaki mudar, ima i onaj koji je obećan. Niče je um opteretio svačim. On govori o slabima u hrišćanstvu, o poricanju života koji treba biti preobražaj, kaže da hrišanstvo izmišlja Boga, da je teologija već odavno sve pokvarila. Platonizam je uobličen za hrišćanstvo, za puk. A da li je platonizam ikad bio za mase ili za puk? 

Platonova teorija o besmrtnosti Duše ismijavana je tad u komedijama. Tu je povezanost filosofije i smrti, a tijelo fizičko je predstavljeno kao tamnica. Takođe, priča je o poeziji, jer Platon je i filosof i umjetnik.

Za njega mašta nije nešto beznačajno. John Sallis (born 1938) je američki filosof, i to jedan od najpoštovanijih od onih kontinentalnog usmjerenja. I fenomenolog. Doktorirao je na temu ,,Koncept svijeta”. Za njega je stara ili antička filosofija od velikog značaja. Izučava pažljivo Platona, zatim piše o fenomenologiji, Hajdegeru, Kantu, Deridi, Fihteu, Hegelu, o Ničeu, ali i mnogim drugim filosofima i temama uopšte. Osnivač i urednik je časopisa ,,Istraživanja u fenomenologiji”. Posebno ga interesuje polje filosofije umjetnosti, odnos ka pitanjima imaginacije, Kant i njemački idealizam, te uopšte savremena kontinentalna misao. Prevođen je na njemački, francuski, portugalski i japanski jezik. Godine 2005. dobija i počasni doktorat filosofije Sveučilišta u Freiburgu. I Sallis, pored mnogih drugih tog mišljenja, misli da je šesto Platonovo pismo iz djela ,,Država” krivotvorina, piše u ,,Platonovu nasljeđu”. Neki će reći da, ukoliko je to pismo krivotvorina, šteta što taj autor još nije nešto napisao jer, da se podsjetimo, u šestom pismu Platonove ,,Države” vodi se dijalog o filosofima, kako su oni ti koji znaju o nepromjenljivim stvarima, da su oni koji ne lažu i ne trpe laž, nisu oni koji brinu o sitnicama, poput ropskih duša. Filosofska duša je opisana kao pravična i blaga, i takva se uočava od malena kod istog, nije nepodnošljiva i surova. U ovoj šestoj priči ili pismu Platonove knjige je opisana svađa mornara oko toga ko će upravljati brodom, iako o tome ništa nisu učili. Neupotrebljivost filosofa nije kriv filosof već ona država koja ga ne upotrebljava za ono za što je sposoban. I mnogo je tu rasprave oko prirode filosofa, takođe o problemu kad se filosofijom ovjenčaju oni koji su nedostojni ovakvog obrazovanja, dakle, laž. Tu je paljenje i gašenje ,,svjetla” na djelu. Jedna predivna krivotvorina je to ,,šesto pismo”. Tu piše ko su filosofi. Pročitati obavezno.

Knjiga ,,Platonovo nasljeđe” započinje Ničeom i njegovim preokrenutim platonizmom. I Niče sam prizna, u jednoj od ranih skica za Rođenje tragedije piše: ,,Moja filosofija - preokrenuti platonizam: što se dalje odmaknemo od istinskog bitka, to je čišće, ljepše, bolje. Život u prividu kao cilj.” Za ,,istinski svijet” koji je postao sam sebi Niče kaže: Ukinimo ga!

Metafizika je platonizam i ništa osim platonizma ili barem ništa u potpunosti odvojivo od platonizma, tj. od Platonova nasljeđa, reći će Sallis.  

Platonovski svijet ideja, kao istinski svijet, puka je bajka. U zlatu se mogu utisnuti svi oblici, a da zlato i dalje nije niti jedan od tih oblika, reći će Platon. I eto metafizike. Za Platona OBRAZOVANJE je Inicijacija, ne ono što mi danas školski podrazumjevamo. U pećini smo i još vezani, dane ubijamo u igrama sjena. Jednom ćemo ugledati i Sunce. I dalje. U Logoi.

,,Platonovo nasljeđe" je sastavljeno iz 8 poglavlja:

1. Ničeov platonizam
2. Politika chore
3. Snivanje danju
4. Platonizam na granici metafizike
5. Utemeljitelji bezdna
6. Uranovo vrijeme
7. Što se događa s ,,prirodom”?
8. Tragedija izdaleka

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment