Thursday, 1 December 2016

John Sallis - Utemeljitelji bezdana


John Sallis: Platonovo naslijeđe / Utemeljitelji bezdana

Hajdeger ima svoj platonizam, ako ništa ono će uspjeti zainteresovati za naslijeđe koje nam je ostalo od Platona i antike. Radi se o prvom početku, ili prapočelu, a sve to i kao određenje Bitka kao Ideje. Naravno, Platonova Ideja je nešto drugačije od ideja o kojima govorimo u modernom i savremenom dobu. ,,Bitak i vrijeme", kao Hajdegerovo kapitalno djelo, se prihvata ovog načina putovaja u sami izvor života, manje ili više uspješno, prosudite sami, ali neko junaštvo se Hajdegeru, ipak, mora priznati. Po mnogima je to tek radikalizacija Platona, za vrsne filosofe, možda, i svojevrstan promašaj u tumačenju izvornog Platonovog učenja. No, u ulozi studenta spekulativne akademske misli, ja nisam spreman donositi o tome bilo kakav sud osim, na jedan subjektivan ili bolje individualan način upasti u trag ovom mišljenju. 

Ide se s onu stranu dovršenja Platonove metafizike, tako i Hegel, i Niče. I je li Platonovo nasljeđe, u stvari, labudova pjesma. I Sokrat je tog ,,zadnjeg dana” pjevao. Neko će reći da su ovo tužne pjesme, nekom su opet najljepše. 

Temeljne riječi su istrošene i uništen izvoran odnos prema riječi. Hajdeger pušta riječi da otklizuju ka najekstremnijoj granici. Neke riječi on proglašava neprevodivim. Šta činiti ili ne činiti s tekstom koji govori? Šta s protirječnim združivanjem pojmova, poput ,,utemeljitelja bezdna”? - pita se John Sallis. A šta i s tekstom koji odbacuje sama sebe? Sallis govori o tome šta sadrže Hajdegerovi ,,Prilozi filosofiji”. I kako čitati taj čudni tekst, predlaže da se sjetimo šta je Niče poručivao svojim čitaocima: ,,polagano, produbljeno, oprezno se osvrćući unazad i unaprijed, sa zadrškom, ostavljajući vrata otvorenima, profinjenim prstima i očima”. I kako drugačije pisati o ,,Prinosima filosofiji” nego orijentišući se duž neke kraće staze koja je prvo zacrtana prelaženjem na drugi početak u koji sad stupa zapadnjačko mišljenje. Neobično je da temeljenje ima takvu veliku težinu iako se radi o drugom početku. To utemeljenje bi trebalo biti prevladano, kao i cijelo kruženje unutar kojeg je to utemeljenje bilo moguće, a kao takvo određeno prvim početkom. Došlo se do potrebe drugog utemeljenja pa makar i izvan dotičnog okruženja. Ova riječ, iako potrošena u povijesti metafizike, sad se slavi kroz ,,utemeljitelje bezdana” iz Hajdegerovih ,,Priloga filosofiji”. Ovakvo mišljenje se probija kroz kraj metafizike, ali kraj koji se proteže do u nedogled, do svog novog utemeljenja. Prvi početak je pitane o Biću kao takvom kod Grka. Ovo Hajdegerovo jeste različito mišljeno od Ničeovog, ali se slaže s Ničeovom oznakom platonizma. U istom su. Nužnost pripada prvom početku po Hajdegeru. U prelaženju u drugi početak ono nužno se iznova određuje, reći će on, kao okret iznuđen nevoljom i iz same nevolje kao nužnosti. Nužnost je za Hajdegera čak izvornija od samog negativnog naspram nečeg povoljnog, nužnost u prvom početku se javlja kao preobilje dara, ali koje je daleko teže podnošljivo od bilo kojeg manjka, a za onog ko bi ovim bio prinuđivan. 

I šta je nužnost koja je na djelu u prvom početku? Ona je za Hajdegera nepoznavanje puta unutra ili vani na neka od mjesta koja nisu utemeljena, to je mjesto ,,između” gdje još nije određeno šta jeste ili šta je ne-Biće. Tu ,,između” ljudsko biće ima prvi put priliku nalaženja sebe posred Bića, iako su ovdje pojam Bića i ne-Bića još uvijek nekako izmješani. Neznanje koje salijeće iz ovih pozicija dovodi do nužnosti kao nevolje. Nužda kao nevolja razdvaja Bića čime se utemeljuje i stanište za ljudsko Biće unutar tog prostora. A čim kažemo prostor, prethodilo je i vrjeme, moja je primjedba. Nužda je ta koja pribavlja čovjeku bitan prostor, sad Biće koje može biti po prvi put imenovano u svom Bitku. Tu je nastalo čuđenje koje je ishodište filosofije, kaže Hajdeger.            

Ovo Hajdegerovo ,,između” je Cjelina između onih nediferenciranih jestećih pa nema ničeg izvanjskog prema čemu bi bio moguć izlaz. A budući da je Cjelina ono što je neizdiferencirano, nema ničeg unutrašnjeg prema čemu bi mogao voditi put kao prema stajalištu. 

Određivanje ića je onim kako se ono pokazuje, kako izgleda, ali koje odolijeva svakom nestajanju svakog takvog bića – Ideja. Filosofija misli ovo uzajamno odnošenje između Bićevnosti i Bića. Tako je Ideja viđena prije Bića, ali je i sposobnost Bića da očituje svoju Ideju. Ovo uzajamno odnošenje je prikazano u Platonovim metaforičkim slikama ,,linije” i ,,pećine”, kao i u Fedonu gdje je govor o prisjećanju Duše, što govri da su neke ,,stvari” jednake. U Hajdegerovim ,,Prilozima filosofiji” ovo je upravo mišljeno pod metafizikom. 

Uspinjanje je Bića prema Bitku, ali uspinjanje koje se neposredno i odjednom preokreće u silaženje ka bićima. I tako se metafizika odvija u kruženju, reći će Hajdeger. Sve je to izvorno ocrtano u Platonovim tekstovima. Ona kruži kroz sva moguća uobličenja svog kruga. Kod Ničea ono dospijeva do svog kraja, do iscrpljenja svih temelja i utemeljenja, kao kraja i metafizike. Međutim, poništenje svijeta, a i poništenje opreke koja zasniva platonizam, dovešće nas do izloženosti bezdanu. Za Hajdegera je prelazak na drugi početak upravo spoznaja biti metafizike, kad se ono nemišljeno i neizrečeno iz prvog početka sad može misliti i izreći u smislu otvaranja onog što je između Bića i Bićevnosti. Ali to nemišljeno ostaje i dalje kao usov odnošenja Bića i Bićevnosti. Filosofija je morala preći preko ovog nemišljenog prvog uslova, područja sve do sad potpuno sakrivenog. Ono sad treba biti mišljeno i izrečeno u prelazu u drugi početak preduzet u ,,Prilozima filosofiji”. To nemišljeno prvog početka Hajdeger naziva Bitkom (Sein). Ali kao prvotnost on ovdje Bitak piše s ,,y”, ne samo radi arhaičnosti izraza: Bytak. Ovaj ,,Bytak” ne može biti određen ni kao Bitak ni kao Bićevnost, on je uslov mogućnosti, kao ono čime je tek otvoreno područje odnošenja Bićevnosti i Bića. Prinosi filosofiji se poduhvataju toga da bi izrekli nemišljeni i neizrečeni uslov samog prostora tog prvog početka, izričući ga prije svega kao Bytak. 

Hajdeger je bio svjestan nemogućnosti ovog izricanja jezikom koji je na raspolaganju, a i nemogućnošću pronalaženja novog jezika za Bytak. On kaže u tom skoku natrag Bytku mora se govoriti jezikom Bića kao da je jezik Bytka. Nemogućnost je čak i pitanja: Šta je Bytak? Koristiti ovaj jezik koji imamo dokle se može i dalje izvesti ,,okret” u mišljenju, kaže Hajdeger. I kakva god bude strategija izricanje će ostati nesigurno. 

Bytak nije ništa drugo do vlastito zbivanje. Istina Bytka je njegov karakter, aletheia. Istina je ono između, reći će Hajdeger. Bića mogu nadoći da bi se prikazala u svojoj Bićevnosti. Zato Hajdeger i govori o mogućnosti novog temelja gdje će biti moguće nastaviti govoriti o zamisli. 

Ono nemišljeno prvog početka Hajdeger izriče na najmanje četiri načina: Bytak, Bit Bytka, Istina Bytka, i Tu-Bitak. Ereignis kao događanje samog Bytka, Hajdeger kaže, teško se može prevesti kao i grčko Logos ili kineski Tao. Put. 

Tu-Bitak je nešto što prekrižuje samo sebe. To je takvo utemeljenje. Hajdeger uvijek iznova naglašava razliku između pitaja o Bićima kao vodećeg pitanja pripadnog prvom početku i pitanja o Bytku kao utemeljujućeg koje je bilo zaobiđeno u prvom početku, ali sad ima postati pitanjem i pristoji da to bude u drugom početku. Istina Bytka, ipak, zahtijeva utemeljenje. Ovo ,,promišljeno kazivanje” je direktiva što će dovesti do otvorenog sklanjanja Istine Bytka u Bića kao nužnost koja nije naredba. Tu je taj zaokret iz nužnosti, za Bića u otvorenosti. Istina Bytka se dovodi u otvorenu sklonjenost u Bića. S jedne strane Istina Bytka se misli od same sebe, a s druge strane ona mora biti sklonjena u Bića. Na taj način se otvara prostranstvo. Drugi početak je takođe vraćanje u prvi početak izvornoj biti koja je ostala prešućena. Sav ovaj put je metafizika. 

Okret je u vremenu, okret je Logos kod Platona. Hajdeger zato vremenuje iz budućnosti ka sadašnjem trenutku koji se zbiva, koji je čisto događanje, kako ga on imenuje - ereignis. 

Prešućeni prvi početak je Bitan. Ovaj dvostruki pomak ili prelaz između dvaju početaka je metafizika, ne kao rečeno štostvo već kao prešućeni temelj metafizike, prešućen Bitno da pripada samim temeljima metafizike. No povratak u temelj metafizike nije više metafizika već njeno prevladavanje. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com) 

No comments:

Post a Comment