Sunday, 4 December 2016

Kineska misao i mudrost: Konfučije


,,Kad strijelac ne pogodi centar, okreće se i u sebi traži razlog promašaja”

Za razliku od Laocea on je već bio na dvoru i pisao pravila. Konfučije (Kung Fu Tze) ili Kung Fu Učitelj, otprilike mlađi savremenik Lao Cea, približava Lao Ceov ,,Tao” društvenom životu, moralnosti. On kaže da ribe punim životom žive u vodi, a sveti ljudi punim životom žive u Taou. Ti neobični ljudi su neobični u očima obična čovjeka, ali su normalni u očima Boga. Najbolja stvar na Zemlji je najbjednija na Nebu. Sveti čovjek plače jedino kad vidi druge da plaču. Treba činiti dobra djela i vršiti svoju dužnost, ali dobro paziti na razliku između onog što je pravo i onog što nije pravo. Dimenzije su bezgranične i vrijeme je beskrajno. Okolnosti nisu stalne i uslovi nisu konačni - Tako mudar čovjek posmatra prostor i ne misli da je malo suviše maleno, niti veliko da je suviše veliko, jer takav čovjek zna da nema granice dimenzijama. Za njega je vrijeme sadašnji tren. Ono što čovjek zna ne može se usporediti s onim što čovjek ne zna. Raspon njegovog postojanja ne može se mjeriti s rasponom njegovog nepostojanja. Pokušaj da se beskonačno (Tao) shvati pomoću konačnog (intelekt) dovodi do zabune i nesreće. Tad u Kini su tri dinastije smjenjivane pod različitim okolnostima jer: 

Oni koji ne dolaze u pravo vrijeme i ne uklope se u svoje doba nazivaju se uzurpatorima, a suprotni braniteljima. Slijediti jednostrano mišljenje znači udaljiti se od Taoa. Prirodno je da konji i volovi imaju po 4 noge, a neprirodno ili vještački je da im stavljaš konopac oko gubice. Zato se kaže, ne dozvoli vještačkom da poništi prirodno. Jednostavna inteligencija ljudi iz naroda može djelimično razumjeti moralni zakon, ali u njegovim krajnjim dubinama ima nešto što čak ni najmudriji, ni najsvetiji ljudi ne mogu objasniti. Jačina duhovnih snaga u svemiru aktivna je svuda, nevidljiva oku, neopipljiva čulno, sadržana u stvarima svim i ništa ne može izbjeći njeno dejstvovanje. U vještini gađanja strijelom imamo nešto što liči na princip života moralnog čovjeka - kad strijelac ne pogodi centar, okreće se i u sebi traži razlog promašaja. Kad bi čovjek samo razumio značenje prinošenja žrtava nebu i zemlji, vladao bi sklad. Kad su pravi ljudi tu dobra vladavina će cvjetati, a kad takvi ljudi odu dobra vladavina propada, gasi se. Do pravih ljudi se dolazi vladarevim ličnim karakterom. Istina je početak i kraj naše egzistencije, i baš zato moralan čovjek istinu cijeni iznad svega. Ona je transcendentalna i inteligentna, sadrži cjelokupno postojanje. Moralan čovjek poštujući veličinu i moć svoje moralne prirode, ipak ne zanemaruje istraživanje i težnju za naukom. Proširujući oblast svog znanja, on nastoji i da iscrpi misteriju malih stvari. Nastojeći da dođe do najvišeg saznanja, on ipak podešava svoje ponašanje prema ‚‚zlatnoj sredini". Prevazilazeći ono što je već naučio, on stiče nova znanja. Ozbiljan i jednostavan on poštuje i pokorava se zakonima i običajima društva i države. Moralni zakon podržava život, nebo i zemlju. Velika djela se ostvaruju kad se mala djela vrše kako treba, a velike posljedice rezultat su malih uzroka. Živeći životom jednostavne istine i ozbiljnosti, jedino moralan čovjek može pomoći da se dođe do mira i reda u svijetu. Među sredstvima za obnovu čovječanstva, ona koja su bučna i kojima se paradira od najmanjeg su značaja. Konfučije još kaže: Nisam ušao u vladu, i eto zašto sam imao vremena da izučavam umjetnost. A ako objasnim 1/4 nečeg nekom, a čovjek se ne potrudi o tom razmisliti niti pokušava izvući ono što je prećutno sadržano u preostale 3/4, neću se truditi da takvog ponovo podučavam. Ne budite unaprijed strogi prema ljudima - Kad mi neki čovjek prilazi s čistim namjerama, ja poštujem njegove čiste namjere, mada ne mogu garantovati za ono što će on uraditi kasnije. 

Konfučije je izbjegavao samovolju mišljenja, dogmu, uskogrudost i egoizam. Jedan učenik je rekao: Učitelj umije nježno da vodi čovjeka i da ga uči. Učio me je kako da proširim svoje biće čitanjem književnosti i kako da vladam sobom posmatrajući svoje ponašanje. Drugi je rekao: Ne vrijedi ni pokušavati, Konfučiju ne možeš umanjiti vrijednost. Ostali veliki ljudi su kao brežuljci i brdašca na koja se možeš popeti, ali Konfučije je kao Mjesec ili Sunce, možeš samo zatvoriti oči. Konfučije: Poštujte nebeske i zemaljske duhove, ali ih držite na odstojanju. Budite se s poezijom, usavršavajte karakter, a svoje obrazovanje upotpunjujte muzikom. Moja ambicija se razlikuje od njihove, kaže jedan njegov učenik. Rekoše ljudi: Zaista je velik Konfučije! On zna o svemu nešto, a nije stručnjak ni za šta; Konfučije odgovara: U čemu ću sada da se specijalizujem? Hoću li se specijalizovati u vještini gađanja strijelom ili u tjeranju kola? Konfučije kaže da osoba koja ima osjećanje časti u ličnom ponašanju i na koju se možeš osloniti da će pozvano i dostojanstveno izvršiti neku diplomatsku misiju u stranoj zemlji, to je učenjak. A na pitanje šta misli o carskim službenicima, odgovara: O tim vrećama pirinča; Njih ne ubrajam ni u šta. Sad, kad čujem kako neki čovjek govori, zadržavam svoj sud o njemu dok ne vidim kako djela. Uzvišen čovjek prebacuje sebi, a neuzvišen drugima. Uzvišen voli svoju dušu, neuzvišen svoju imovinu. Uzvišen pamti svoje greške, neuzvišen poklone. Uzvišen se razvija naviše, a neuzvišen se razvija naniže. Uprava samo dovodi stvari u red, a kad ih vodiš dobrim primjerom, ko će se usuditi tada da zastrani? Obrazovanje započinje poezijom, razvija se njegovanjem vlastita ponašanja, a usavršava se muzikom. Čitanje bez razmišljanja stvara nesređen duh, a razmišljanje bez čitanja čini čovjeka neuravnoteženim. Zar nije veliko zadovoljstvo učiti i ponovo učiti, čovjek koji ponovo prelazi ono što je već naučio i dolazi do novih saznanja iz istog, taj može da bude učiteljom. Učenjaci studiraju zbog sebe samih. 

U Konfučijevo vrijeme se govorilo o 6 klasičnih djela u Kini, a kasnije o 5. Umjetničko i estetsko on ne razlučuje od etičkog i političkog. Pisao je i traktat ,,O muzici" koji o svemu prethodnom govori, te kao i Platon i mnogi grčki filosofi, smatra da je muzika vezana za čovjekovu prirodu da odražava stanje u pojedincu i društvu, državi, a promjene u muzici su odraz promjena u pojedincu, društvu, državi. Muzika se rađa iz ljudskog srca kad ga dotakne spoljni svijet. Da bismo imali prave običaje  i muziku, moramo razumjeti principe Neba i Zemlje. Takvoj oplemenjenoj zajednici ne bi trebala uprava. Vladari su zato uvijek oprezni na ono što djeluje na ljudsko srce. U tom smislu čovjeka i muzike, osnovni su 6 osjećanja na koje se djeluje zvukom: tuga, zadovoljstvo, radost, ljutnja, sažaljenje, ljubav. Muzika je unutrašnja stvar, a obredi su spoljašnji i formalni. Istinska muzika je u skladu sa svemirom, a ne uništen princip razuma u prirodi gdje čovjek tone u sopstvene želje i nižu čulnost. Muzika osluškuje Nebo, dok su obredi odnos Neba sa Zemljom. Kad vidiš tip igre jednog naroda, znaš mu i karakter. Muzika je cvjetanje karaktera, pa tako postoji ona koja je razuzdana, koja kvari, koja ljuti, rastužuje, i mnoge druge. Znalac kad čuje muziku osluškuje i njeno značenje. Religije to obilato koriste. Kung Fu-tse (Konfučije) još kaže: I pogledaj šta ko radi, vidi šta ga potiče na takvo djelo, vidi šta je ugodno mu! Kako bi čovjek mogao da se prikrije? Ako je priroda snažnija od obrazovanja, čovjek ostaje priprost, a ako je obrazovanje snažnije od prirode, čovjek postaje dobar kao činovnik. Ako između prirode i obrazovanja postoji ravnoteža, pojavljuje se mudrac. Plemenit čovjek miran je i velikodušan, a prostak uvijek uzbuđen. Mudrac ono što hoće traži u sebi, a prost čovjek u drugima. Osmostruki put je izveden iz tri sastavna dijela:

. etika - oplemenjeni govor, djela, život;
. meditacija - oplemenjeni napor, pažnja i sabranost; i
. mudrost - oplemenjeni nazori i namjere.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment