Sunday, 4 December 2016

Kineska misao i mudrost: Laoce i Tao


Lao Tze (Lao Učitelj) je najstariji među odabranim mudracima drevne Kine.

Laoceovo djelo ,,Tao Te" jeste poezija i nije poezija, filosofija sigurno jeste, ako je filosofija Put, sam život čovjeka, religija ne, i mnogi joj prilaze sa različitih stanovišta. Šta je Tao?

Posmatran, a ne vidi se - Nevidljiv je,
Osluškivan, ne čuje se - Nečujan je,
Dotaknut, ne osjetiš ga - Neopipljiv je
...
Nit' njegovim rađanjem nastaje svjetlost
Nit' zalaskom tama
Stalan je, i neprekidan, bez imena
Potiče od tamo gdje ne postoji nikakvo biće.
...
Nejasan, i neodrediv
A ipak su u njemu svi oblici
...
Samo onaj koji se čvrsto drži Taoa iz davnine
Da bi sredio stvari sadašnjeg trena
U stanju je da sazna prapočetne izvore
Trajnu nit Taoa
...
Sličan nebu, sjedinjen s Taoom
Sjedinjen s Taoom ko je Zauvijek
Da njegovo tijelo i nestane
Za njega opasnosti nema.

Veličina ove filosofije (da upotrijebimo grčki pojam za Ljubav prema Božanskoj Mudrosti) je u tome što je podjednako prihvatljiva za sve, učene i neučene. A kao komentar na komplikovane i izdvojene jezike modernih nauka

Openhajmer kaže: ,,Moraćemo se opet učiti da razgovaramo i da slušamo i da čujemo”.

U ovoj knjizi, Tao Te, je ,,paradoksalna logika" Istoka, Tao nije nazvan ,,carstvom duha” ili nečim izvan čovjeka što ga prevazilazi. U samom čovjeku je: ljubav, pravda, istina. Paradoksalna logika je termin Eriha Froma, suprotna je logičkim principima aristotelovske filosofije na koje je zapadni svijet navikao. Paradoksalna logika je karakteristična za kineskui indijsku filosofiju. Tako, između ostalog, Laoce kaže:

,,Teško je korijen lakoga; Mirovanje je gospodar kretanja; Moje učenje je veoma lako razumjeti i veoma lako primjeniti, ali niko ga ne razumije i niko ga ne primjenjuje; Ko zna da ne zna najviši je; Ko se pravi da zna ono što ne zna bolesnog je duha; Odreci se znanja, odbaci učenost i nestaće nemir. On to tvrdi jer se mišljenjem ne može shvatiti krajnja realnost, misao vrijedi jedino da bi sama sebe dokinula. Težište nije na njoj već na samom aktu i doživljaju poistovjećivanja s apsolutom. Zato, težište nije na pravilnom vjerovanju niti na pravilnom mišljenju, već na pravilnom DJELANJU. Laoce pjeva o prirodi i ljudskim postupcima. U pobjedi nema ljepote, ko ubije mnogo ljudi proliće i mnogo suza. Samo je Ljubav pobijedna u napadu i neranjiva u odbrani. Nebo Ljubavlju čuva one koje neće da vidi uništene. Tražite krivce i praštajte im. Dakle, neznanje o apsolutu je bezvrijedno u poređenju s doživljajem apsoluta. Onaj ko služi Taou oslobođen je i svake moći svemira nad sobom, zato se u djelanju mora biti ispravan. Laoce znači ‚‚stari mladić". Tao je tok svijesti života, a Te je manifestacija života. Zvali su ga ‚‚tajanstveni majstor nejasnog".

U samom začetku razlike, bijaše ime,
S imenom bivanje nasta,
U njemu znanje i ograničenost.

On zna da onaj što ubija neće zavladati svijetom, kaže: Da bi vladao carstvom koristi pravednost, a da bi postao istinski vladar svijeta budi obuzet unutrašnjim životom. Tao je još prije Boga.

Sveti je čovjek oštar,
Posjeduje cjelovitost, i ne nanosi povredu,
Ispravan je, ali nije bezobziran
Sija, ne zasljepljuje.
...
Ko može od svog izobilja da daje čitavom svijetu?
Samo onaj što posjeduje Tao.
Zato, sveti čovjek djela i ne prisvaja,
Usavršava se neočekujući priznanje,
Bez ikakve želje da izgleda mudar
Dobar čovjek ne raspravlja
Mudar čovjek ne zna mnogo stvari
Sveti čovjek ne prikuplja
On živi za druge ljude
A postaje sve bogatiji
On daje drugim ljudima
A živi u sve većem izobilju.
...
Put svetog čovjeka
Usavršava, ali bez borbe.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment