Friday, 9 December 2016

Latino-američka filosofija oslobođenja


Nije isto što i američka filosofija, ali nije ni neka posebna škola već skup raznorodnih tumačenja s ciljem preobražaja društva nabolje, kao svojevrsan aktivizam kroz eklektiku raznovrsnih filosofija, ako se tako može reći, koji, izgleda, ne bi mogao nastati bez specifičnih socijalnih i istorijskih okolnosti, u ovom slučaju ne bez kolonijalnog iskustva, bez svesti o ugroženosti stanovništva od strane drugih stranih ljudi ili kultura, ovdje konkvistadora i uz pomoć pojedinog domorodačkog stanovništva, uz podršku neke njima strane religije takođe stranog osvajača. Možda bismo to mogli nazvati i ideologijom? Ako sloboda i kad dolazi revolucijom tad je podrška i iskustvo iz susjednih zemalja koje su sve to dobro izvele, u ovom slučaju Meksička revolucija iz 1910, Kubanska revolucija iz 1959. godine i druge. Da li se svijet mijenja od spolja ili iznutra, ili pak istovremeno u svim smjerovima, oko toga se ne bi složili mnogi filosofi. Oslonac je, koliko god, na čovjekovu umnost i gotovo uvijek presudna je solidarnost sa samim životom. 

Horacio Cerutti Guldberg je jedan od onih revolucionarnih mislilaca koji prevazilazi filosofske konvencije, piše „Filosofija u Latinskoj Americi: dvjesto godina filosofske misli u Našoj Americi“  i filosofiju oslobođenja dijeli na četiri aspekta ili pogleda: ontologicistički, analektički, istoricistički i problematizatorsko. Ovo je trebalo dovesti do promjene strukture društva i iznutra, kao odbrana od Zapadne filosofije i stvaranje autentične. I to je je od platonskih snova, reći će neki, a polagan prelaz iz iste se vrši u izgradnju narodne teologije. Jedni bi negirali istoriju i počeli bi od ,,nule”, drugi opet ne. Posljednja od navedenih, problematizatorska filosofija, kojoj pripada i Čeruti, nije baš za neku originalnost u ovom polju, oni ukazuju na štetan platonski logocentrizam i antiistorijski pravac filosofije, postojanje aristokratske iracionalnosti i kroz to nametanje starih obrazaca manipulacije kolektivnom svijesti ljudi. 

Treba proširiti izbor mogućnosti koje vlasti uvijek sužavaju. Za Čerutija, filosofija ima taj oblik subverzivnog, stvaralačkog djelovanja ka radikalnoj promjeni stvarnosti u svrhu izgradnje ili pojave Novog svijeta koji čeka na ponovno otkrivanje. Među ovim filosofima nalazimo raznovrsnu misao, i svi su donekle značajni, osim Čerutija, među njima su i: Augusto Salasaro Bondijo, Ginter Rodolfa Kuš, Enrike Dusel, Artur Andres Roig, Huan Karlos Skanone, Manuel Ignasio Santos, i drugi.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment