Wednesday, 7 December 2016

Lijepo i Dobro - Kalokagatija


Umjetnost je uvijek i samo sadašnjost, reći će mnogi filosofi, da je stanje bezvremeno. Problem naš, u smislu recepcije ili shvatanja, je i suviše intelektualizovano viđenje umjetničkog djela. U tumačenju mi bismo morali poći od onog percipiranog, dovesti zatim u vezu s pojmom, i to tumačenje je, naravno, jezičkog karaktera, ali širi pojam predaje nije tek jezički. Moraćemo razabrati ono što je već kazano povijesno u i o umjetnosti. Razumijevanje nas odvodi iznad onog što je samo kazano. Mi smisao očekujemo, a to je takođe i susret sa samim sobom iako putem nečeg drugog. Jezik umjetnosti je višak smisla i više nego što nam se govori. Sve je simbol, reći će veliki pjesnik, za mnoge filosof, Gete. Umjetničko djelo u sebi sabire simbolički karakter, ono zahtijeva čovjeka Cijela. 

Za život i za Ljepotu treba red, treba sklad i određenost, ali da je aristokratski lijepo u smislu vrsnosti, a ne formalnim naslijeđem. Arete.

Matematički i muzički duh pitagorejstva je prisutan u Timaju, a kosmologija manje izvjesna. Postoji ,,Duša svijeta”, govore mnogi. Demijurg kao područje Božanskog omogućuje stvaranje i ima svoje pomoćnike – pomoćne bogove. Njeihovo djelo je Dobro i Najviše. Ono umno je koje disharmonično uvodi u željen red ili harmoniju. Kosmos ima Dušu, postoji mikro i makrosvijet koji su srodni po Zakonima koji u njima vladaju.  Svemir živi vječnim jednolikim kružnim obrtanjem. Duhovno progledavanje je svojevrsno otimanje i bježanje iz materinskog krila. Erotsko je ugrađeno u smrtni dio ljudske Duše da bi se težilo onom besmrtnom. 

Umjetnost nekad je bila usko vezana za religijske kultove i druge svetkovine, a one su, obe, takođe u najbližoj vezi s poezijom. Hajdeger će pjesnika Helderlina suprostaviti Hegelovom sistemskom razmatranju istorijskog puta Apsoluta ka sebi samom, i umjetničko djelo će tumačiti kao izvorno događanje Istine. Vraćajući nas pjesnicima Hajdeger nas vraća i mitovima te starim oblicima religije i umjetnosti. 

Dakle, umjetnici su nekad bili plemenske vođe i proroci, oni su imali najvišu moć i nejveće znanje kao viđenje same stvari, onog što jeste. Umjetnost danas je dio kulture i ona prelazi u ruke profesionalnog bavljenja u smislu struke. Umjetnost i danas ima moć samo ukoliko je istinska, i malo je takve, ali nije da ne postoji. 

Umjetnost i Ljepotu je teško razdvojiti, bar u njihovom suštinskom porijeklu ili značenju. Ukoliko ćemo govoriti o zakonima i u ovoj oblasti duhovnog oblikovanja, prije svega riječ je o brojevima, a o njima su prvo raspravljali pitagorejci. Platom ima njihovo nasljijeđe. I mnogi savremeni filosofi, pa tako i Špengler polako upućuje na skrivenu metafizičku sadržinu brojeva. Ono što je postalo ono je uvijek jedno ,,postajanje” i nema potrebe za razlikovanjem tog nekog ,,postajanja” i već ,,bića postalog”, kaže on. Gotske katedrale i dorski hramovi jesu u kamen pretvorena matematika. Zacijelo, tek Pitagora je shvatio, naučno, antički broj kao načelo svjetskog reda opipljivih stvari, kao mjeru ili količinu. Ali je baš tada taj broj, kao lijepi red čulno-tjelesnih jedinica, došao do izraza strogim kanonom statue i dorskog reda stubova. Sve velike umjetnosti su načini brojnog, vrlo značajnog, stavljanja granica. Sjetimo se problema PROSTORA (perspektiva) u slikarstvu. Velika matematička obdarenost može biti tehnički produktivna i bez svake nauke, i može, u tom obliku, postići punu samosvjest. Iz toga sljeduje jedna odlučujuča činjenica, čak i matematičarima do sad skrivena, da BROJ po-sebi NE postoji i ne može ni postojati. I srodnost je oblikovnog jezika matematike s oblikovnim jezikom susjednih i velikih umjetnosti. Dakle, i matematika je jedna umjetnost. Ona ima svoje stilove i periode stilske. Ona nije, kao što laik misli - pa i filosof ukoliko o tome sudi kao laik - po svojoj supstanciji nepromjenljiva, nego je, kao i svaka umjetnost, podložna neprimjetnim promjenama od epohe do epohe. Nikada ne treba da se obrađuje razvoj velikih umjetnosti a da se uzgred, što je nesumnjivo plodno, ne baci pogled na matematiku dotičnog vremena. BROJ predstavlja suštinu svih čulno opipljivih stvari - ostala je izreka najveće vrijednosti antičke matematike. Njime je broj definisan kao MJERA. U tom leži cjelokupno osjećanje svijeta jedne Duše strasno okrenute ka ,,sad i ovdje” Mjeriti, u tom smislu, znači mjeriti nešto blisko i tjelesno. Otud kod Grka slobodna statua nagog čovjeka. Pravi broj nema, kako će se sve jasnije pokazati, ni najmanje posla sa matematičkim stvarima. Brojevi pripadaju isključivo u sferu prostornog.

Zato je predstava iracionalnih brojeva, kako ih mi pišemo, dakle beskrajnih decimalnih razlomaka, za grčki Duh ostala nemoguća. Euklid kaže, a valjalo ga je bolje razumjeti, da se nesamjerljive dužine ,,ne odnose kao brojevi”. Antička matematika hoće opisati tek činjenicu sad prisutnog. Brojevi su po Špengleri ključ za ono stvoreno i nepomično. Otud antička plastičnost. Analiza Beskonačnog postaje činjenicom s Dekartom, on nije promijenio matematiku. Tu je sad apstraktno-prostorni, prazan  i NEantički pojam tačke. Ta ideja broja se rađa iz faustovske težnje za Beskonačnim. Od tad kreće i perspektiva, lažni prostor Zapadnog čovjeka, on osvaja ono što se ne vidi ili se iskrivljeno vidi. Perspektivu nisu imali antički ljudi. I sad imamo sliku Beskrajnog prostora. Otkud? Antički matematičar poznaje samo ono što vidi i opipljivo zahvata ili shvata tako.

Osloboditi geometriju opažaja, algebru pojma količine, obe spojiti u moćnu zgradu teorije funkcija sa one strane elementarnih granica konstrukcija i računa: to je bio veliki put zapadnjačkog mišljenja u brojevima. Tako se antički, stalni, broj rastvorio u promjenljivi. Geometrija, postavši analitička, izgubila je sve konkretne oblike.

Nakon svojih analiza Špengler će skicirati sliku naše istorije. Jer ,,doživljajno” je ono što se dogodilo, i to je istorija. Tamo gdje treba da vlada carstvo brojeva i egzaktnog znanja, Gete je nazvao ,,živom prirodom.” Ritam tijela počiva u istovremenom odnošaju dijelova, a ritam fuge u vremenskom proticanju. Brojevi se razlikuu kao riječi makar iste u poeziji il’ u prozi. 

Estetika se često dovodi i u vezi s matematikom, one jedna drugu potajno čuvaju. Postoje odnosi ili proporcije, postoje likovi i oblici koji su manje više privlačni. Tu je i muzika, odnos boja, brojevi kao takvi, itd. I opet sve se u početku svodi u jednu tačku. A unutar tačke opet možemo pronaći krug.

Imamo ,,Zlatni presjek”, označem grčkim slovom ,,fi”, iracionalan je broj sa vrijednošću: 1 +  (plus) kvadratni korijen iz broja 5 i sve to podijeljeno sa 2 =  (jest) približno 1,618034 … ili omjer 34:21 koji je kroz odnos stranica kvadrata najugodniji kvadrat ljudskom oku. U takvim omjerima se npr. proizvode televizori. Zlatni rez je opisan u Euklidovim ,,Elementima” i 300 godina pne, a definisan na sljedeći način: predmet je u zlatnom rezu ili presjeku ako se manji dio prema većem odnosi kao veći prema njihovom ukupnom. Dakle, vrijednost 1.6180. Zlatni pravougaonik se u tom smislu može podijeliti na savršeni kvadrat i manji pravougaonik koji ima iste odnose stranica kao i originalni.

Zatim ,,Fibonačijev niz”:  0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, … gdje  svaki sljedeći broj čini zbir prethodna dva broja. Ove nizove pronalazimo svuda u prirodi, u lišću, šišarci, plodovima, spirali puža, pa i kod ljudskog tijela, u morskim talasima, kod galaksije no, mora se uočiti na pravi način. Ove zakonitosti se koriste obilato i u arhitekturi od najdavnijih vremena.

Ljepota nije u savršenoj simetriji. U prostorima kolebanja nalazi se sam Život, kao i tamo gdje se kolebaju sami prostor i vrijeme, kako je jednom prilikom rekao kvantni fizičar Bolcman.

Po dijalogu ,,Timaj” Platona, Duša svijeta je sastavljena od tri vrste bića: 

1. prvo, nedjeljivo i uvijek isto, 
2. drugo, djeljivo koje nastaje udodiru s drugim tijelima, pa i 
3. treći vid bića između njih. 

Dakle, sva tri su smješana u jedno, a od ove polazne tačke Jedan Duša se dalje dijeli na dvije geometrijske progresije međusobno isprepletene: (2, 4, 8, 16) i (3, 9, 27). Principi su u vezi s muzikom, intervali određeni tonskim odnosima, tj. svaki član geometrijske progresije odgovara jednom tonu muzičke skale. Najveći broj je najniži ton (najdeblja žica lire) i obratno. Kretanje Prvog Bića, uvijek istog, je po spoljnjem krugu, a drugog po unutrašnjem krugu, Prvo ide udesno, a drugo ulijevo. Ovo Prvo je neiskidano kretanje, dok je unutrašnje kretanje šestostruko, sedam je krugova jedinstvenog niza, četiri se obrću u jednom smijeru, a tri u njima suprotnom. U pogledu brzine tri su jednaka, a četiri nejednaka i međusobno i prema prethodna tri, te se taj odnos nikad ne mijenja. 

Četiri roda materije: voda, vatra, vazduh i zemlja bili su prije postanka nečeg u stanju HAOS-a i bez mjere, u stanju u kakvom se sve nalazi ono iz čega je odsutan Bog koji ih razlučuje uz pomoć IDEJA i BROJEVA. Prva načela znaju samo Bogovi, a od ljudi to su oni koji uživaju njegovu ljubav. Timaj govori o četiri najljepša tijela (tetraedar - vatra, oktaedar - vazduh, ikosoedar – voda, i kocka - zemlja), a to su četiri materijalna elementa koji se međusobno razlikuju ali mogu razlaganjem da nastaju jedno iz drugog, a sve preko ,,jednakokrakih trouglova“ koji je osnovni gradivni lik. Svako pojedinačno je jedinstven rod. Ne možemo vidjeti okom ove elementarne oblike, ali kad ih se zgrne više na jedno mjesto tad ih zapažamo, i kad su u odnosima. Oni se održavaju po prirodi neophodnosti ili popuštaju pred ubjeđivanjem. Ovi oblici međusobno reaguju. Kretanje je neujednačenost, a mirovanje ujednačenost.

Po ,,Timaju” šest je vrsta kretanja onog drugog (vidljivog i propadljivog svijeta), i sedmo kretanje božanske Duše unutar sebe i kružno. Ovih šest kretanja u dodiru s drugim tijelima prenose kao opažaj informaciju Duši. Među lažljivim i neumnim nema ni jednog koji prednjači i vlada. Kad se Duša veže za smrtno tijelo ona je u početku neumna. Nesavršen i neuman ponovo ulazi u Had. Glava čovjekova je sferična, ona je u nama najbožanskija i svemu gospodari, boravište je Duše, tijelo je nosi i njime putuje da se sama ne bi kotrljala. Prednja strana je pogodnija za kretanje. Na glavi su stvorene oči kroz kojih isijava samo prečišćena vatra. Tek Dušin opažaj mi nazivamo istinskim vidom. Prirodna zaštita za organe vida su kapci koji kad se zatvore čuvaju unutrašnju vatru da smiruje svoja kretanja izvana, a duboko mirovanje izaziva san u kojem imamo priviđenja nošena našim sjećanjem iz opažaja. Vid (očni i viđenje Duše) je izvor najvećeg blagostanja jer bez njega ne bi vidjeli nebo niti sve ono ispod njega, što nas je dovelo i do broja i razumijevanja vremena i prirode svemira. S ovih je izvora potekla filosofija od koje veće dobro nije došlo niti će doći smrtnomu rodu. Pa i onaj koji za mudrost ne mari teško bi prežalio ovaj nedostatak. Bog nam je podario vid da bismo kružna kretanja Uma, uočivši na nebu, primjenili na kružne tokove našeg rasuđivanja (izloženog potresima), budući da su jedno drugom srodni. Sa istom svrhom su nam bogovi dali i glas i sluh, te govor (logos). Harmonija sadrži kružne pokrete srodne kretanjima naše Duše, muzika – koja ne služi samo bezrazložnoj nasladi kao što je u naše vrijeme slučaj, kaže još tad Platon. Muzika je dar Muza, pomoćnik koji kružno kretanje Duše, postalo u nama kao neusaglašeno, dovodi u stanje uređenosti i saglasnosti sa samim sobom.  A i ritam su nam dale te iste Muze da nas čuva nedostatka mjere i oskudice u ljupkosti, svojstvenih većini ljudi. Pored umstvene Duše, postoje i sporedni uzroci koji uvijek stvaraju ono slučajno i neuređeno. Sve je djelo Uma, ali i djelo NUŽNOSTI u postanku ovog Kosmosa. Ali Um može da prevlada nužnost i okrene dešavanja u željenom smijeru. Timaj će, kaže, prizvati Bogove i pokušati da govori o onome što je najviše vjerovatno, da se čuvaju nevičnog i neumjesnog razmatranja. IDEJA se uvijek istom održava, nerođena, nepropadljiva, ništa niotkud ne prima u sebe niti sam u nešto ulazi, nevidljiva je osim što ju misao može posmatrati.

Pored četiri osnovna elementa Bog je upotrijebio i PETI u kojem se oslikavaju likovi. Kosmos se može posmatrati jednim Bogom, a za svjetove se ne može reći da ih je bezbroj, kaže Timaj, a da ih je PET, o tome bi se moglo razmatrati.  

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment