Wednesday, 7 December 2016

Ljepota je nešto htjela


Sakrili smo se od Sebe na najbližem mjestu Ta Blizina je svima teška pa gledamo il' zvjernjamo samo van. Mi natkrili Nebo svoje jesmo vješto - Nebo Divnoga Beskraja. Mustra kosmička je l' greška? Tu na Zemlji je vrteška, a oslonac izvan Centra muka je da ruka vješta to izmješta sad što Duša iskočila je il' ja. A ko sam? Čovjek pita i pitanje kaže više neg odgovor, jer pitanjem on putuje. Ko vjeruje oku sopstva da će izvuć se iz ropstva do umjetnik. Junak neki, al' duhovnik. Svi su ljudi umjetnici jer raz-Umski idu Umu. Proće jednom i mišljenje kad nađemo Vječnost punu u peharu Šilerovu. 

Sa nebesa bolje vidiš u gustinu sve oblike gdje roditi se kod koga šta će biti, hoće li se s tim otkriti nam Suština? Duša traži doživljaje, al' događaj svaki i ne proživi se. Matematski oblicima prije tijela ovog Duša obiluje - ovo muka nije Njena nego drugih nižih tijela. Ljepota je nešto htjela - da se vine Umu Cijela, a Najviše Bezimenom. Ima Dobra - Ono sebi dovoljno je. 

Šta pisati? Daj šta ide, ekonomska su rješenja prva ljudska, a to nije čak ni ljuska jednog smislenog Života. Trpaj use, nase malo i podase, narod veli. Šta je čovjek - Je li prase? Ne, čovjek se i veseli. Na to svako ima pravo. Malo ko upodobi se. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment