Sunday, 11 December 2016

Meditacija


Ljudi se ne razumiju makar i pričali jezikom istim, a uče, i uče, uče ... Meditacija nije učenje. Nije mišljenje. Nije upiranje u ideju o nečem ili u predmet i događaj. Preporučuju je običnim ljudima i njihovoj djeci. Tu nema doktrine. To su pokušaji biti malo bez misli. Bar malo. U Tišini.

Djeca su sposobna za te stvari i zato su lijepa, sva djeca, bezazlena kao bića sa drugoga svijeta. Ljudi već, na žalost, postaju ružni. I važni, kao. Oponašaju. Ništa više spontano nije, kasno je, već smo pokvareni. 

Okovi su veoma fini, tako fini da ne vide se. I prije misli ima to mjesto kojem nas odvodi tako zvana meditacija. Djeci to bolje ide. Djeca sjede i ćute, raduju se zbog tog što mogu nevažno nešto učiniti. Tek ovo promijeniće svijet. Nek skaču i neka vrište, i vi skačite s njima makar na pet minuta bez ijedne riječi i poslije tog je velika korist. Za sve. Zar dnevnik, ratovi, hronika crna, bijeda i slava istaknuta jednog pred drugim i marketing!

Meditira čovjek nakon što govori besmislice i divlja malo, kroz plač il' smijeh, a ne mora sretno, nakon tog je primiren i u svojoj tišini. Misli ako mu dođu - gleda. I prođu. Osjeti, nismo tek ovo tijelo. Tapšu po leđima, kažu: Ne daj se! Meditacija drukčije veli: Prepusti se. Da, i jesam katkada ovo dijete. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment