Sunday, 4 December 2016

Mesopotamija - Sumer - Vavilon


Sumer je bio robovlasnička država, a Jevreji poznati im robovi. Čak se kaže da su tamo bili poštovani i da im je dozvoljena njihova sopstvena religija još iz zemlje Hanana. Jevreji su, naravno, imali robovsko iskustvo i u Starom Egiptu, kod faraona. Kažu, u najranijoj prošlosti nije bilo vladara, već su gradovima vladali sveštenici i, kako se država razvijala, iz redova sveštenstva birani su kraljevi. Kraljevi su bili viši po duhovnoj ljestvici i, moglo bi se reći, oni su uzvišeni Sveštenici. 

Uloga Kralja bila je da vodi vojsku, da bude autoritet narodu za red i zakon, itd. Kralj kao takav je imao pomoć sveštenika i dvorskih činovnika. Sveštenstvo je smatrano Božjim slugama i njihova je uloga bila da ugađaju i da se ugađa bogovima. Između ostalog vladali su i magijom, iako je magija nešto veliko u prirodnom svijetu, uvijek je niža od Duhovnog. Ljudi su učeni u hramovima, ako nije bilo posebnih škola. 

Sumersko klinasto pismo, zajedno sa osnovnim elementima sumerske kulture, preuzeli su Vavilonjani (grad Vavilon), a zatim i drugi. Jedno od najboljih djela vavilonske književnosti je ‚‚Ep o Gilgamešu", kojeg učimo u našim srednjoškolskim lektirama i akademskim studijama književnosti i filosofije. Tu se s velikom umjetničkom snagom postavlja ono vječito pitanje o smislu života i neizbježnosti čovječije smrti.  Junak Epa o Gilgamešu bio je istorijska ličnost, kralj koji je vladao Sumerskim gradom-državom Urukom oko 2700. pne. Ali Ep je vjerovatno i stariji, složili bi se oko toga mnogi. Napisan u akkadianu, babilonskom jeziku i sastoji se od 12 ploča (pjevanja) pa je prema tome i najveći i obraća se Bogu Mjeseca da prihvati molitvu. Na pojedinim pločama je opisan potop i spašavanje slično onom opisanom u Bibliji. Utnapištim je u Gilgamešu napravio brod, a u Bibliji Noa. Potop nisu poslali Bogovi, već oni samo nisu o tome htjeli obavjestiti ljude zbog potrebe za kaznom. 

Čak  ime Gilgameš, kako je utvrđeno, znači ,,otac-junak” ili ,,stari čovjek-junak”. Gilgamešu je bio jedna trećina čovjek, i dvije trećine bog. Opisuje se kao jako lijep i mudar čovjeko-Bog koji je gradio prelijepe hramove i velike gradske zidine, ali je takođe bio i despot koji radi razne grozote svom narodu. Bogovi su uvidjeli patnju Gilgameševog naroda i stvorili su Enkidua, čovjeka divljine, koji je bio ravan Gilgamešu. Enkidu postaje normalan čovjek, i kada je saznaje šta Gilgameš radi svom narodu, odlazi u Uruk i nalazi Gilgameša, tukli su se čitavu noć, a zatim i sprijateljili. Odlučiše zajedno ići u avanture. Prvo odlaze u zabranjenu šumu da posijeku drva, tu ih napada čudovište Humbaba, kojeg pobjeđuju. Pri povratku u Uruk, odbijajući ljubavne odnose s Božicom, bore se i pobjeđuju nebeskog bika poslatog s neba. Bogovi odluče kazniti Enkidua i ovaj umire, a Gilgameš emocionalno slomljen nakon toga odlazi u potragu za besmrtnošću. Ne uspijeva je dobiti i umire kao smrtnik.

Sumerska riječ za univerzum je an-ki, označava Boga (AN) i Božicu (KI), a njihov potomak je ENLIL, moćni Bog vazduha. Sumerani su, da kako, bili u dodiru sa duhovnim svijetom, a u stvarima kao što je fizičko zdravlje oslanjali su se na duhovne lijekove, poznavali su i egzorcizam da bi se oslobodili loših duhova ako bi ih zaposjeli. Enlil i njegove moći slične su grčkom bogu Zevsu i rimskom bogu Jupiteru.

Prema mitologiji Mesopotamije, ljudska bića su stvorena da bi bogovi imali sluge, a jedan od mitova stvaranja iz Vavilona kaže i:

‚‚Ljudi će biti zaduženi da služe Bogovima, da bi im bilo lako." 

Ovo je i protivrječnost s pogledima iz hebrejske i kasnije hrišćanske tradicije, gdje treba da se ponašamo prema Bogovima i Božicama na pravi način, i oni će obezbjediti čovjeku sve što mu je potrebno.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment