Thursday, 1 December 2016

Milarepa i GRANICA


Ovo je nešto probrano iz tekstova Bele Hamvaša, o jednom velikom ljudskom biću, mudracu, ostvarenom čovjeku i istinskom pjesniku, koji više neće biti ni čovjek ni pjesnik već Više od tog, sama Vječnost: 

Milarepa je bio sin imućnog trgovca. Otac mu je rano umro, i brigu o njemu je preuzeo stric. Kako je porodično imanje uzeo stric, Milarepa je kao sluga morao da radi i da gladuje. Majka je nagovorila dječaka da izuči ,,crno znanje” i da uništi strica. Milarepa je to i učinio … onda izazvao oluju, koja je srušila stričevu kuću i pobila sve u njoj. Tada je Milarepa još bio dječak. Tako se upoznao s višim znanjima. I došao je u dodir s granicom nadljudskog. No, nije se zadovoljio crnim znanjem. Potražio je učitelja i na kraju je nabasao na Marpu, Velikog Prevodioca, koji je prokrstario Indiju i prevodio na tibetanski jezik knjige Mahajane. U biografiji je opisano kako se Marpi javio njegov učitelj, Naropa: on ga je upozorio kako je Milarepa izuzetno biće i da mu može povjeriti cjelokupno znanje. Pogrešno bi bilo povjerovati da se Naropa pojavio u snu Velikog Prevodioca. I Naropa je bio čovjek granice. Posvećeni su znali da je živ prelazio preko granice smrti. Dugim i napornim vježbama je preobrazio sebe - postao je Duh - iz ljudskog tijela se svjesno preselio u tijelo duha. A Naropa, mada je umro, mogao je uvijek da se vrati, ako hoće, u svoj zemni oblik. Marpa ga je poslušao, prihvatio dječaka i uputio ga u tajna znanja. Evropa zna za ovakve žive preobražaje: svako zna kako je prorok Ilija odjezdio na vatrenim kolima. Napustio je zemlju u vidu vatre. U Tibetu slične stvari nisu rijetkost. I Milarepa se kasnije mogao pretvoriti u vatru. Mogao je da se preobrazi u svaki elemenat. Postao je mag. Šta je magija? Spuštanje na ono mjesto gde je sve jedan, i djelovanje s ovog mjesta. Mag se pretvara u vatru, u vodu, u demona, izaziva oluju, lijepo vrijeme, otvara izvor u pustinji, iz pijeska vadi zlato. Već nije  čovjek. Sila. Prevazišao je ljudsko bivstvo - prestupio granicu. Na mjestu gdje on stoji: vatra, voda, pijesak, vazduh, sve je – jedan. Milarepa je postao učenik Marpe. Ko misli da je to neka evropska škola: kao uči se iz knjiga, rade se i pišu zadaci, taj je u zabludi. Marpa je tražio od dječaka da sagradi četiri kuće, ali je svaku od njih dječak morao da poruši tako savršeno da kamenove odnese nazad na ono mjesto odakle ih je izvadio. Dječak je morao da ispašta zbog crnog znanja. Šta je crno znanje? Crna magija. Korišćenje natprirodnih sila u sebične svrhe. Ovaj svoje sposobnosti upotrebljava za svoju korist. Time kalja natprirodno, ali i samu prirodu. Milarepa je morao da ispašta. Proveo je gorke godine kod svoga učitelja, koji je prema njemu bio tako surov kao sudije podzemlja. Na kraju je Veliki Prevodilac svoga učenika uputio u veliku tajnu i predao mu cjelokupno znanje. Milarepa se povukao u pećinu Dragkar-Taso, biografija priča koliko godina je tamo proveo sam, ali čovjek ne želi da ih broji. Trideset-četrdeset godina, ali možda i četrdeset pet. Odjeća mu se sasvim pocijepala, na kraju je nosio samo parče izderane vreće. Šta je jeo? Koprivu. Ništa drugo do koprivu. Brao ju je ispred pećine, između kamenja, bario i jeo. Ali zaboga! - ta u Tibetu je duga zima, i mjesecima  je deset-dvadeset stepeni ispod nule. Može li se to izdržati u nezagrijanoj stjenovitoj pećini u dronjku te vreće?  I ako čovjek  ne jede  ništa drugo  do koprivu? Posvećeni Tibetanac se  na  to samo smješka. Učitelj joge poznaje takav metod disciplinovanja životnih sila koji čovjeku omogućuje da podnese i najveću hladnoću. Kako? Takozvanom unutarnjom toplotom. Tibetanci je nazivaju tumo. Primjenjuju takav postupak  kojim se odista skladišti toplota ljudskog bića, ovakva inflacija temperature, ovakva unutarnja peć koja neprekidno gori može se steći vježbom, što i  jeste  joga. Djelo nije jednostavno. I to je magija. Mag čarolijom hladno pretvara u toplo, koprivu u meso, mraz u vrelinu. Ali Milarepa, kad je živio u pećini, nije tako postupao, jer bi to opet bilo ,,crno znanje”, korištenje moći i znanja u svoju korist: život bi učinio bar podnošljivim. No, ono o čemu  je sada bilo riječi jeste: preživjeti i podnijeti ono što postoji - proživjeti i propatiti do kraja. Na hladnoći od dvadeset stepeni, pod udarima ledenog vjetra Milarepa je sjedio u pećini, ogrnut još uvijek samo tom isparanom vrećom. Katkada bi naišao neki lovac ili razbojnik, ali bi pobjegao glavom bez obzira. Pomislio bi da je to ,,bhuta" – zli duh planine. Dvadeset godina nije podrezivao kosu, ni bradu, nije se umivao i nije jeo ništa drugo do koprivu. Prljav, mršav, oči gore crvenilom, naborano i izmučeno lice. Sjedi u pećini i meditira. Milarepa je u svom jednom jedinom životu želio da postigne stepen Bude. U jednom jedinom ljudskom životu htio je da doživi i da preuzme na sebe sve patnje bivstva. Nije htio da se više vraća na zemlju kao patnik. Htio je da ode na vječno smirenje, u čisto Bivstvo. Kada ga je, negdje u tridesetoj godini osamljenosti, pronašla mlađa sestra, saznavši gdje  živi,  htjela  je  da ga nagovori da se vrati među ljude. Milarepa joj je odgovorio: Ne idem, već sam proživio sve užase bivstva, sve životinjske, biljne, mineralne, demonske i onostrane strahote, ali još imam tri Loke - tri  donja  kruga  pakla - koje nisam proživio. Da bih pribavio vječno smirenje, moram preuzeti na sebe i proživjeti i ova tri kruga. Kada je Milarepa u svojoj pećini iscrpio sve patnje bivstva, postao je dostojan da se više ne rađa ponovo i da može prestupiti s druge strane granice. Odjednom je osjetio: raspolaže takvom snagom kojom se može pretvoriti u sjenku, u vazduh i u nematerijalnost. Mogao je da se uzdiže u vazduh i da leti. U snu je mogao da obiđe cijeli Svemir. Sopstvenu ličnost je mogao da udvostruči i ustostruči, ali je svaka od tih ličnosti imala iste nadljudske sposobnosti kao i on. Mogao je da uzleti u nebo do bogova, i mogao je da sluša njihova učenja. Svoje tijelo je mogao da pretvori u vatru i u vodu. (Bela Hamvaš - Milarepa)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment