Wednesday, 7 December 2016

Naturalizam u filosofiji


Naturalizam u filosofiji (darvinizam) je taj koji pretpostavlja da ne postoje ni Bog, ni Duh, ni Život poslije smrti. Riječ (nature = priroda, animus kao Duša, latinska zamjena za grčki pojam ,,fizis") se odnosi na fizički svijet u svom pojavnom, oni će reći normalnom, obliku, i ako je nešto „prirodno”, misli se na nešto što nije izmijenjeno ljudskim inteligentnim djelovanjem. Mnogi od nas vole „prirodu”, nedirnutu divljinu, svijet šuma, rijeka, planina i livada. Riječ naturalizam je riječ ipak drukčijeg značenja, gdje je naturalizam vjerovanje da je priroda sve što postoji te da je ona u suštini neizmjenjena od svega osim od sebe same. Drugim riječima, sama se priroda smatra konačnom stvarnošću. Od 18. vijeka pa nadalje materijalistička filosofija je postupno postajala uticajnijom u zapadnom svijetu, a prije toga većina ljudi na Zapadu je vjerovala da je svijet stvoren od Boga, dok naturalističko razmišljanje počinje osporavati takvo shvatanje i nastoji ga zamijeniti, prvo naturalističkim metodama, a onda iscrpnom naturalističkom filosofijom. Prema naturalizmu sam razum nije ništa osim prirodni i slučajni rezultat određenog nasumično mijenjajućeg izvornog djelića materije. Ništa ne može biti znano sa sigurnošću da je objektivno istinito kad ne postoji mjerilo osim hemijskog uzorka koje se koristi u to vrijeme. Mi nismo ništa više od dva skupa privremenih hemijskih procesa u ovoj sadašnjoj konfiguraciji. Zašto bi se razumu vjerovalo? Kako može naturalist znati da je sam naturalizam istinit? Odgovor je da ne može. Prema tome naturalizam ne uspijeva održati sopstvenu istinitost. Najveći broj ateista, ne svi, ali veliki broj spada u grupu filosofa poznatih kao metafizički naturalisti. Metafizički ili ontološki naturalizam je naziv za svaki pogled na svijet u kojem se svijet smatra predmetom jedinstvenog proučavanja koje uključuje prirodne nauke. Prema tom stavu priroda predstavlja sve što postoji, a natprirodno (duhovi, duše i svi ne-prirodni fenomeni) ne postoje. Često se pod time podrazumijeva naturalizam u smislu filosofije, odnosno filosofski naturalizam ili ontološki naturalizam, mada se ponekad pod pojmom naturalizam podrazumijeva i metodološki naturalizam. 

Kao umjetnički, prvenstveno književni pravac, naturalizam se nastavlja na realizam. John Searle je jedan od najuticajnijih filosofa uma, zagovornik biološkog naturalizma (Berkeley, 2002). Tako su neki će reći da se ,,teorija evolucije” Darvina ne temelji na činjenicama nego na vjeri ili vjerovanju u filosofski naturalizam.

Huserl često iznosi odbranu cjelokupnog filosofskog poduhvata i protiv je toga što se naziva „naturalizmom” – što je za njega opšti termin za pokušaje da se filosofija zamijeni naučnim objašnjenjem. Argument da filosofski problemi opstaju uprkos naučnim uspjesima, ili da naturalizam ne uviđa njegove sopstvene filosofske korijene, ne sugeriše neposredno koje filosofsko gledište neko treba da brani. Njegove kritike naturalizma nisu podrška nekoj religioznoj, mističkoj ili moralnoj zamisli prirode, Huserl je kritičar naturalizma zbog filosofije nauke koju on ,,proizvodi”, a ne zato što veruje da je nauka opasna ili neadekvatna zadatku shvatanja prirodnog svijeta.To je apsurdnost naturalizovanja nečeg čija suština isključuje vrstu bića koju priroda ima. U tom smislu naturalizam je sažetak rezultata duge istorije empirijskog istraživanja. On takođe sam po sebi nije filosofska tvrdnja o svijetu. Huserl donosi mnoge argumente protiv projekta naturalizacije razuma i svijesti. Problem leži u naturalizovanom filosofskom objašnjenju naučnog uspjeha i uticaja, problem koji Huserl označava pojmom „empirijskog značenja”. Pošto se Huserl spori sa filosofskim naturalizmom (ne sa naukom), to nije spor o svjedočanstvu, naučnom metodu ili mogućnosti zakonskih pravilnosti, Huserl dovodi u pitanje ono što on smatra nepreispitanim ili naivnim gledištem filosofije, i ne dovodi u pitanje rezultate naučnog metoda, on može na taj način hvaliti proširenje nauke na psihologiju, dok u isto vrijeme odbacuje „psihologizam” kao pseudo-epistemologiju. Najpoznatiji od svih naturalista je, da kako, Britanac Čarls Darvin, tvorac ,,Teorije evolucije” i pojma ,,Prirodne selekcije” u čemu će mnoge druge nastupajuće ideologije vidjeti svoju veliku šansu. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment