Sunday, 11 December 2016

Nestanak struje


Ptice mogu da lete u jatu da se ne sudare, čovjek ne može proći gradom da ne zapne. To je mogućnost čovjekova. Ptice će ostati ptice, a čovjek? Morali ostati čovjekom?

Mnogi su mijenjali oblik, na neku foru, i magijom. Nije rješenje ostati nisko, Božanski se može, isto. Čovjek šta može? Narod udara, napamet mlati, viču da valja se. I šta sve. Jedi dobro, galami, navijaj, slavi. I nek ti kažu šta je preče. Nadaj se. Strahuj. Savij se. 

Drugi je plan mogućnost čovjeku otići izvan granica ovih perceptivnih, ali svješću, i jak. Ne s pivom ili s pomagalima! Razumjeti malo, a biti puno, ne imati puno. Ah, stvari? Čovjek je nešto što propušta moć veću no ptica, i bilo koja životinja, kad i ako se razvije. Čovjek još nije, reći će i Ernst Bloh. 

Pa, eto tako ni ja nisam. Još nisam. KRIV sam. Šta činiti da bih bio to? Pa, raditi, raditi i ... pobijediti. Biti prvak, ne broj. Biti k’o Bog. Al stvarno! Nisam tek neki rđavi stroj. 

Kad nestane struje da li nestaće mi Svijet? Ne boj se, jer svjetova je na pretek, iz jednog u drugi tako prelazimo i pravila prihvatamo uvijek nova. A internet? Interneta svugdje ima. Kompjuteri? I to. Samo kako će da osvijetli tamu čovjek bez struje kad ostanemo? Gledaćemo! A šta? Sad u ništa gledam. Nad glavama, eto zvijezda, šta činiti s oblacima? U mraku je za komarca jednog lako, on naći će put. A ljudi?

Nek' se grade, nek' se grade
ne fabrike nego ljudi
a šta rade 
a šta ade
svako iz svog sna se budi.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment