Saturday, 10 December 2016

Nije strašno


Nije dobar čovjek kako se predstavlja. Ni duhovan nije onaj uvijek dobro raspoložen, taj se smije, i ona je tu sa njime, iza optimizma svijet se ovaj dobro krije, odslikava površina. Nastup samo glumački je, priča prosto retorika uvježbana mimo sopstvenog iskustva. Nema nekog doživljaja. Bogme dobro providno je. A i onaj što nasikiran je taj isto nije bolji, kao baš je on realan. Ili neki drugi koji zarađuje. Ne daj Bože, ni taj nije mi po volji. 

Tijelo jeste neko sidro ili brod je. Tijelo je u ovoj Duši, ne obratno, konačno u Beskonačnom. Povratak se priželjkuje. 

Svijet je ovaj nasikiran i nasmijan. Da li može da se maši, iluzorno vrijeme jeste al’ postoji, ako prođe … hm. Čovjek kada će da dođe? Sebi. Ko su sada naši? Ima isto i nebesko područje, al’ ovo gušće dolje čisti Dušu bolje, ono ništi. Mnogo tog je neriješeno. Pogledaj, prepoznaj, pusti i ne krivi. Napamet dok čovjek živi ništa neće razriješiti.

Teška Duša pada nisko. Kao. Šta nosimo to u sebi? Memoriju, događaje? Učinjeno i misleno. Kažu, karma. Čovjek griješi. Nije strašno, kad osvjestiš ispravićeš, kad te snađe. Posljedica uzrok nađe. Niko nije pobjegao. Nesvjesno je. Za početak primiri se. Duša neće loše stvari, tijelo ovo hoće, razum. Duša neće zaboljeti. Bol je uvijek zbog granice.  

Treba paziti šta misliš, vuče magnet. Želje vuku i strahovi. Kosmički se igra basket. I mačići igraju se, gledao sam, pokazuju. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment