Propast već se desila čim se čovjek vidi usred ogledala. Atomska je bomba pukla, i prije neg napravljena, kaže o tom Hajdeger. To što vrijeme i prostor se kolebaju, Bolcmanu je mogućnost Bića. Prije ga nije baš takva il' ovakva bilo. Biće ima prije bića. Negdje nešto se čačnulo pa se zbilo umovima svim zajedno, i posebno. Nikad nije jednostrano. Ima polje kreirano, u Polju je. Šta bi bilo sad da nema s nama žaba? pita neko. Pa, ukupan zbir ni ne bi bio Nula - odgovor je. Je li bolje biti Niko neg' značajan u potpunom beznačaju?
Ne, ne želim biti neko, već sam rek'o. Mi svijet ne razumijemo, ali znamo baratati stvarčicama. Obožavati čovjeka. I krv? Ima ljepših stvari. Neizrecivi je Izvor što poruke divne šalje, od čovjeka imam samo tupe neke običaje. Ne budimo samo ljudi. Nostalgičnost sad za nekim vremenima, psihološke želje, egomanija je manje nego ontološki čista tuga, strijepnja, strah je čovjeka sa egom njega i pokreću ŽELJE. Neko ima jednu, da postane priča, Bajka, nepovrediv i nesebičan.
Sad saznavam kriterij po kom sam mrtav. I ona je bila u tom ,,nepoznatom“, vratila se, Kerol Tigs. Da, žena cijela Univerzum je muškarac joj trezvenost i struktura. Kontekst. Suštinski su ovdje zadovoljne više one.
Riječ Sloboda može umjesto Ljubavi, k'o u pjesmi koju silno su voljeli:
Samo dva puta se živi
Ili tako nam se čini
Jedan život je za Tebe
A drugi za tvoje snove.
Dok prolaziš kroz godine
Koje su ti i dosadne
Dok se jedan San ne javi
Da, Sloboda mu je ime.
Ta Sloboda jeste Stranac
Pozvaće Te
Na opasnost ni ne misli
Jer će Stranac s tim otići.
Ovaj za Tebe je samo
Plati cijenu
Plati cijenu
Nek' jedan Ti bude Stvarnost.
(John Barry i Leslie Bricusse)
Letindor (www.letindor.blogspot.com)
No comments:
Post a Comment