Saturday, 3 December 2016

Platon - PAIDEIA kao oblikovanje čovjeka


Sve se kreće ka Ideji, prije toga od Ideje. Od Boga je il' ka Bogu? - pitaju nas sveštenici. Tri su oblasti ljudskog života u zajednici, za Platona: ... Platon afirmiše izvornost Duše i stvari koje su Duši srodne: um, techne i nomos, a naspram materijalnog tijela i njegovih elemenata.

Da li je Platon Homera i druge pjesnike, kao i dramatičare osudio na progonstvo iz svoje idealne države? Moramo se onovo pitati, ako ne zbog Platona, a ono zbog sebe. Mi koji smo za umjetnost doživljavamo od jednog od najvećih filosofa Zapadne zvanične tradicije da osporava istu tu umjetnost. Jesmo li dobro shvatili? I Gete će reći da mi od Platona imamo naviku uzimati tek one dijelove iz filosofske misli koje ćemo ciljano upititi protiv nekog ili nečeg. Platon protjeruje pjesnike, a i sam je bio pjesnik, čak kao otjelovljenje samog pjesničkog genija starih Helena. No, mi ćemo prihvatiti i Homera i tragičare, Pindara i Aristofana, bez nekog posebnog značaja za komediju. Platonova dijaloška forma izraza nam je svima poznata i vidljiva, ono pjesničko se vješto prikriva utkano u samu strukturu priče, a i dodatno skrajnuto samim prevodima sa starogrčkog jezika. 

Ko je Gorgija i šta, pitaće Sokrat za ovog retoričara s kojim će stupiti u dijalog. Jer to je bitno. Sokrat pita uvijek ono bitnije, prije. 

Platon je i vrstan naučnik, a to se takođe vidi kroz dijalog ,,Timaj“. Kaže da je Duša vezana za tijelo putem moždine oko koje je koštani omotač. Platon dalje objašnjava nastanak kostiju, pršljenove, tetivama je Bog (ili naši Stvoritelji) obavio naše kosti, i mesom ih prekrio. Kosti s više Duše obavijene su manje mesom i obratno. Ali, čvrsta kost ni preobilno meso nikad nisu povezani s izoštrenim čulnim opažanjem, što vidimo po strukturi glave. Pitanje kod vještaka koji su odlučivali prije našeg donošenja na svijet je da li napraviti da život bude duži i gori ili da bude kraći i kvalitetniji, bez mesnate. žilave i snažne glave. Zato je glava slabašna. Kosa je lak i pogodan pokrivač aza mozak koji ljeti štiti od toplote, a zimi od hladnoće, a da pritom nije prepreka ni smetnja oštrini čulnog opažanja. Platon računa i na sličnost konstitucija čovjeka i životinja ili drugih živih bića radi seljenja Duša i adaptacija takve vrste. Podražavanjem Božanske harmonije neukim se pruža naslada a mudrima radost. Praznine nikakve nema. Krvotok i varenje podražavaju kretanje svemira. Smrt koja dolazi prirodno sa starošću je potpuno bezbolna i prati je čak i zadovoljstvo. 

Pored bolesti tijela imamo i bolesti Duše, te bezumlje kao mahnitost i tupost. Česti su slučajevi da se čovjek uzaludno i dugo upinje da na silu postigne nešto. Zbog suviše zadovoljstva ili suviše bolova život postaje manit, a Duša bolesna i nerazumna. Niko nije zao svojom voljom već se to postaje zbog lošeg tjelesnog sklopa i nestručnog vaspitanja, već to je mrsko svakom i snalazi ga protiv njegove ili njene volje. Kretanja u tijelu se miješaju s kretanjima Duše, spajajući se s njima i nanoseći im na taj način najraznovrsnija oboljenja: zlovolju, potištenost, drskost, strašljivost, zaboravnost, tupavost, itd. Svi ovi uzroci pomiješani s lošim državnim uređenjem su prilika da se ovo desi. Više naših riječi trebamo posvetiti dobru nego zlu. Tu je u uskoj vezi i s ljepotom. Bitna je harmonija Duše i tijela upravo zbog tog međuuticaja, pa čak i detalji. Pored gimnastike potrebno je njegovati i matematiku, muziku, filosofiju za dostizanje ideala Lijepog i Dobra. Ne treba vježbati Dušu bez tijela niti tijelo bez Duše. Potresi u našoj unutrašnjost moraju biti po mjeri da se u tijelu i Duši ne dopuste ratovi ni bolesti. Od svih kretanja najbolje je ono ,,u sebi“ i ,,po sebi“. Gore je ono koje potiče od drugog. 

Sa mišljenjem starogrčkog pojma ,,paideia“ govor je o građenju i krizi grčkog obrazovanja od herojskog do političkog čovjeka, zaključno sa slomom grčke države ili polisa. Ali, ovo nije pokušaj prilaska helenstvu već pokušaj prilaska samom sebi. Ako govorimo  vaspitanju ono nije individualna stvar već stvar je zajednice. Opet zahtjev za Drugim. Ova čvrstina političkih i društvenih odnosa je naročito vidljiva kod Rimljana. Ali, kad kažemo riječ ,,kultura“ mi se uvijek vraćamo do Grka. Grci kao vaspitači. U svom umjetničkom oblikovanju Grci su bili i estete. Umjetničko građenje i pjevanje je ,,theorija“ grčke filosofije. Grk traga za vječitim Zakonima. Grk je filosof i antropoplastičar među narodima, kaže Verner Jeger. Ne bih rekao kao Jeger da Grk ide ka humanizmu, već bih rekao da Grk putuje ka Božanskom kvalitetu radi samoostvarenja, sve drugo, pa i država, u službi tog je. Oblikovanje dugo traje, a do tada da bi se moglo živjeti u zajednici treba barem vaspitanje. Obrazovanje vodi čovjeka ka plemenitom, ka izvrsnosti, plemstvu u pravom smislu. S ovim u vezi je pojam ,,arete“. Vladavina i arete su u neraskidivoj vezi. Vladavina je samim sobom. To je snaga i sposobnost, junak i ratnik, kasnije pogrešno razumljeno. Sve je viđeno još u Homerovim epovima. Za plemstvo takvo je strožije mjerilo, nego za običnog čovjeka. Junaci su ponosni i takmičenje je viteško za ,,arete“. I rječima i djelima vičan da budeš, tako starina Fenik vaspitava Ahila. Uz arete vezani su valjanost i zasluga. Bitno. Tako se djeca vaspitaju. I tu su krijeni etičkog vaspitanja Grka. Plemenito i otmjeno za Grka je i Lijepo. Dakle, usvojiti nešto lijepo za čovjeka predstavljeno je s ,,arete“. Slava kao Božanska Sila je trajna i za nju je Junak spreman dati svoj život. Homerovski je opisano. 

Paideia je u vezi s plemstvom, dakle, arete, o tome piše i Homer. S njegovim djelima, iako različita značajno u stilskom ili vremenskom pogledu, mi možemo uočiti stepene razvoja kulture. Priča o plemstvu je priča o junacima. Odiseja je već koncipirana kao povratak u zavičaj nakon dugogodišjeg lutanja. Pjesnik je taj koji prikazuje uzvišen moral i kulturu. Penelopa, Odisejeva supruga, nazvana je pametnom i razboritom. I Ahilej se služi lukavstvom. Neko bi ovdje doveo u pitanje istinsko junaštvo i moral, ali, s obzirom na ljudsku prirodu i ne mora to izgledati tako. Društveni položaj žene u Homerovim epovima je bio još uvijek na nivou, Helena princeza je prauzor velike dame. U Paladi (Ateni) najviše je izražena inspirativna i duhovna moć žene. U nadolasku novije grčke kulture, a s njom i kulture Zapada, uloga žena je opadajuća u smislu njene društvene uloge.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment