Thursday, 8 December 2016

Pojam Uma u filosofiji


Kažu da bez uma može. A kog Uma? Intelekta i Razuma? Uma Nousa (ili Noe) k'o Božanskog? Um je matrix ili klopka, ali um i alat vrlo dobar je u  svijesti s kojom boravimo, čini mi se, Um će biti neophodan. Um jest problem, al' povratak je na jednom dijelu Puta kroz Um, platonovski: od razuma (dianoia) ka božanskom Nousu, između je ovog stepen višeg matematskog. I Muzika. Samo dno su odrazi u vodi, sjenke, slike. Da, bez Uma neće, veća smo tu, na kraju Um k'o nebeski je kočijaš (Platonova metafora trojne Duše) pred najvišim Dobrom nestaje sa oba konja (crni, bijeli) i sa kočijom (tijelom). Ne, ne znači da je dalje prazno i da nema dalje već to može lako biti vjerovatno i Punina, nešto kao Bog il' Bitak Hajdegera Ništa, a ne Hegelovska praznina.

U vezi s umom možemo spomenuti i tzv. Sedam mudraca stare Grčke, iako ne podrazumijevaju baš svi iste istorijske ličnosti no, oko nekih bi se mogli i složiti. To su ljudi iz javnog života starine čije su živote, djela i ideje njihovi savremenici smatrali najvišim uzorima u društvu za život čovjeka. Nisu svi iz istog društvenog sloja, živjeli su i djelovali u vremenu unazad do samog Homera dakle do 8. vijeka prije naše ere. Nazivani su i gnomicima (γνώμη kao umna spoznaja ili mudra izreka). Platon će u svojim spisima nabrojati 7 imena, i u dijalogu ,,Protagora” on navodi Mizona, a izostavlja Perijandra iz Korinta koji kaže: ,, Zanos može sve” ili: ,,Užici su prolazni, časno ime je besmrtno”:

1. Tales iz Mileta, koji kaže da je voda arhe (poput Homerova okeana), bio je astronom, trgovac, graditelj, matematičar, političar i filosof prirode, ugledni građanin koji kaže ,,Upoznaj samog sebe!”. Promijenio je smijer rijeke, odlučio izmjeriti visinu Keopsove piramide čekajući da dužina njegove sjene bude jednaka mu visini, zatim je izmjerio sjenu piramide (otud i Talesove teoreme o podudarnosti u matematici). Kaže: ,,Sve stvari su pune bogova”;

2. Bijant iz Prijene, tiranin, koji kaže: ,,Ljudi su većinom zli”;

3. Solon, atenski političar, zakonodavac i pjesnik, koji kaže: ,,Ni u čemu ne pretjeruj!” ili: ,,Ako si naučio slušati znaćeš i zapovijedati”;

4. Pitakos iz Mitilene, tiranin na Lezbosu, što će reći: ,,Uoči pravi trenutak!” ili: ,,Ni bogovi se ne bore protiv onog što mora biti” te: ,, Rado slušaj i ne govori mnogo”;

5. Kleobulos iz Linda, tiranin na Rodu, koji kaže: ,,Budi pohlepan u slušanju, ne u pričanju!” ili: ,, Najbolje je držati mjeru”;

6. Mizon iz Heneja, seljak;

7. Hilon iz Sparte, efor, koji će reći: ,,Pokoravaj se zakonima!”

Diogen Laertije upravo govori o nesuglasici oko imena i broja mudraca jer, reći će, Meandrije umjesto Kleobula i Mizona, stavlja Leofanta, Gorgijadovog sina, iz Lebeda ili Efesa te Krićanina Epimenida.  Efor umjesto Mizona stavlja Anakarsa. Neki drugi, opet, dodaju Sedmorici Mudraca i Pitagoru. 

No, priča je mnogo dublja. Po ,,Timaju” Bog je uspostavio srazmjeru, kako unutar svake stvari, tako i među stvarima. Jedinstveno živo biće u sebi sadrži sva bića, smrtna i besmrtna. ON je sam Tvorac onog Božanskog, a stvaranje smrtnog prepustio je svojim potomcima sa smrtnim tijelom i besmrtnim načelom Duše, ugradivši u tijelo drugu vrstu Duše – smrtnu, koja u sebi nosi strašne i neizbježne strasti, prije svega nasladu, snažan mamac zla, pa i bol koji bježi od Dobra, pa još i neustrašivost i strah – dva nerazumna savjetnika, neutaživu žudnju i varljivu nadu. Sve je to smješano s nerazumnim opažanjem i težnjom za svakojakim opasnim poduhvatima, te tako nužno sastavili SMRTNI DIO DUŠE. Vrat na ljudskom tijelu je taj koji razgraničava ova dva dijela Duše, smrtni i besmrtni. U grudnom košu je smrtni dio Duše, a dijafragmom opet podijeljen i ovaj dio duše na dva: strastveni i srčani (bliže umu da ga osluškuje i zajedno obuzdavaju strasti). Pluća su tu da rashlađuju užareno srce, olakšanje i meka obloga srca u uslovima jakih strasti. Dio duše s požudom prema jelu i piću je u nižem predjelu, do pupka, gdje je smješteno hranilište za tijelo – što dalje od sjedišta odlučivanja, da jedno drugo ne uznemiruju. Ovaj dio duše je i noću i danju izložen najvećoj mjeri priviđenja i utvara. Jetra je u ovom dijelu duše kao ogledalo koje dobija slike uma, ulijeva strah požudnom dijelu i na taj način obavještava o opasnostima, izaziva bol i mučninu, slatkoću i gorčinu, mijenja hrapavost i boju površine, steže se i širi, ima udjela i u snu i proricanju. Sve su to bogovi podarili čovjeku zbog nemoći njegova RAZUMA, daleko od rasuđivanja, u snu, u bolesti ili pri nekom Božanskom zanosu. Ali, tek pri punoj svijesti čovjek može da se sjeti znakova i da ih ispravno tumači. Onaj ko je duboko u Božanskom zanosu i ne bi trebao sam da sudi, zato je Zakon odredio posebne tumače. Dok god život traje jetra odslikava ove znake, a zatim muti se i mrači. Slezena, šupljikava i beskrvna, održava jetru čistom i nalazi se s njene lijeve strane. Čisti ogledalo. Ona od nakupljene prljavštine otiče, tek kad se tijelo čisti i ona s njim se splašnjava i vraća u prvobitno stanje. 

Bogovi su predvidjeli našu neumjerenost, pa da ljudski smrtni rod ne bi prije vremena i još ,,nedovršen“ umirao, namotana su crijeva da hrana ne bi prebrzo propadala. Tako usljed nezasite proždrljivosti sav ljudski rod bi ostao na kraju lišen filosofije, neobrazovan – lišen muzike, nepokoran najbožanskijem u nama. 

Živa bića se preobražavaju jedna u druga u srazmjeri kako i koliko gube um i bezumnost. Kosmos je najljepši i najbolji Bog, a nebo jednorodno i jedno, reći Će Platon u ,,Timaju. 

Samo uvodni dio Platonovog spisa Timaj ima dijalošku formu, Sokrat se tek u početku javlja i kasnije ćuti, sluša, jer on sam, a znamo od ranije, nije spreman slušati mnogo o mnogo čemu. 

(ovo znanje može se proširiti i knjigom ,,Pojam uma u Platona", Petra Šegedina)

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment