Saturday, 10 December 2016

Potop


Nešto se daje, a mnogo i krije od neopreznih kriti moraš svijet osjetljiv je zbog tajni se stavlja omča k’o opomena. Sloboda je odgovornost, a znanje tu i tamo umotaj. No, malo se zna. A bolje je znati, jer žrtve idu bogovima. Zaborav je.

Da, svijet je mali, potpuno je povezano Biće svijeta, priča identična mita i folklora naroda mnogih. Sve odvodi u jedan Centar. 

Nije sporna Atlantida, ali je sporna mogućnost takva da ljudska djeca bezgrešno žive i upravljaju državama bez sukoba, mržnje, jada, kriminala. Za Mir dobar trebaće nam i bogovi, kod njih nema takmičenja ni nesklada, svak dobija ono što mu i pripada po ulozi, ne buni se. Zbog nas ljudi pala je i Atlantida. Šta bogove brige to kad Pravda je zadovoljena zemljotresom i poplavom. Sad je traži pod vodama. 

Basaju ljudi, neće priznati sljepilo i nesavršenost, nedostojan bi da vlada povelikim područjima, sve je hrana, a utolit žeđ i glad je nemoguće Duši jednoj zatomnjenoj. Ne mo’š tijelom. Sjećanja su sakrivena, nedostižno sem Duhovnom. Al’ ko je tu Duhovan sad, da l’ ima igdje tog? I teško da se poznati mogu takvi po zemaljskim činovima. Nije to to. Ti ne znaju đe udaraju.


Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment