Saturday, 10 December 2016

Putuj s vjetrom


Gdje, u kolko sati ili časova da sačekam se? Možda u onoj osovini oko koje se obrću tri kazaljke. Može, u Centru, bez maske i prije pozorišta. Nek ne bude noć ni dan. Da, dolazim, sam. Sačekaj.

Došao i jesam tad, a ipak nisam se prošao - mnogo ima tu dokaza pa, i samo postojanje. Opstajanje poručuje da još falim. Gdje sam kren’o? Ne sačekah sebe, žalim, al’ ne žalim.

Raz-umski se progovara, isto piše, ali UM kad JESTE biće Um-JEST-nosti. Još sam u raz-Umjetnosti.

Otkud to da nešto bježi od sebe u postojanje? Nije Ništa sasvim prazno, prijatelju, i da jeste, nije važno, sigurno je od tog svega da falimo. U prazninu je formiran Identitet, napustio je Suštinu, kao, pehar, praznina tu jeste bitna. Tek sam ručka.  

Bježalo se na sve strane iz Suštine, vidi drvo. Ali šta je bilo Prvo? Ne vidješmo od rutine. Ogledalo veliko je Zemlja čuda, bez prtine. Odraz nije sasvim stvaran, ali slika bar govori. Nisam mog’o da odolim ne istražiti taj svijet. Fantastičan. 

Ljepota još ima lica, lika ima i oblika raznovrsnih, može pomoći i slika. Stanje jeste događajno, takmičenje baš banalno. Nema trika sem pogleda u to čista, nisam očekiv’o Ništa. Pitaju me ima l’ išta. Više mašte neg razuma - odgovaram. Sve konkretno. 

Draga jetro, slika si se nagledala. Moj stomače, navario si se hrane razno-razne. Genetiko mijenjaš mi se s okruženjem unutrašnjim. Poetiko, genijalno pričali su o Slobodi kako koji, nužnost slave no, vulgarno. Ne znaše da sve je Jedno. Egzistentno budili smo se iz sna, ne navalentno. Mitološka podrška je, politički nije sretno, mrtvaci dok gnjave putuj mirno vjetrom. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment