Saturday, 10 December 2016

Sam si sebi ako jesi filosofski


Nisi filosof meni niti si za narod, za sebe si, a opet nisi sam i drugi je u tom s tobom, posebno i apsolutno, gledaš, ali kol’ko vidiš. Što ne vidiš pred tobom je, ogleda se, svijet se javlja onaj kojega ne poznaš, sijenka, san je, zaklon svjetla u šest neba i sedmo je nevidljivo. Refleksija. I habitus. Da, navika. Melodija. Dok god ima neki drugi pred očima nisi sebe upoznao, dovršio mladost svoju do Vječnosti nisi, ali ne znači da jednom nećeš. To jednom će biti Jedno, kvalitetno, a ne brojno, i tek tada postojaćeš.  

Pusti narod nek’ robuje samom sebi i drugome. Čovjek sebe kad dobije utrnuće svijet pred okom, ostaće mu nevidljivi Svijet sa Bogom. Prilika je za čovjeka, nije žurba ima Vječnost, ali vječnost vremenito budućnosna i sa prošlim nije laka, milenijski krugovi su. 

Nisi ti filosof zato za drugoga, sam se sebi zaboravljaš i svijet stvaraš. Zarobljava. Nemoj da se baš direktno spolja ganjaš. Pusti narod, ako hoće nek robuje, nek’ uslove sebi stvara čulno put je do nasilja. 

Ako si filosof neka i Ljubav je, ona misli, razumijeva, i osjeća neko više čuvstvovanje, a ne čulno zadnje da je. Nek’ je čulno. 

Čemu žrtva za čulnosno, ali neka, neka samo kad zamole, tad se žrtvuj, ne za narod, za narode. Samo kada iskreno je. 

Nema više vremena za igru kada vrijeme je da neko umre. A to nije kraj Života, reče Sokrat. Re-kapitulacija. Ne kapitulacija. Nema više gurua i sam si, sama.  I kada je iluzija. Sloboda još prava postoji, i svijet alternativa. Mijenjaj stvarnost, ne brutalno. I ne moraš biti čovjek, uvijek svi definišu te. Ne, ne moraš biti kako određuju roditelji, škola, drugi. 

Radi da bi se sa tobom uradilo. I od Duha. Dominirati nad drugim nije nešto, samovažnost je budale. Ima tehne da desi se poiesis. Uzmi sunđer i obriši se na tabli. Puno nas je na mjestima raznim i u stvarima, u dubokoj emociji. Ideje su energetske, briši veze sa ljudima, mnogo ih je. Izgubljenog i previše u svijetu je, u ljudima, vrati nazad to kod sebe, njima podaj i njihovo. Zalud lebdi ova stvarnost u prošlosti. Eto, to je strategija, odvraćaj se od susreta starih, čisti. 

Pomjera nas od malena sredina i roditelji da bi tim mogućnost bila percepcija, saglasnost sa svima drugim, kontaktiram. Mi se sporazumjevamo. Govorimo. Svi drugi su čarobnjaci i ludaci bez saglasnosti s narodom. Samo narod pametan je k'o većina i prosječnost, sve do jednom. Svjesni ljudi s drugačijim svjetovima nisu ludi. Na drugome mjestu tačku skupnu ima životinja ili drvo. Kolektivna ili skupna jeste svijest to saglasje. Više smo od društvenosti no, društvenost ne da drugim da dolete svjetovima. Društvo kaže šta sve može se vidjeti. Tako gledaj. Samo timski. Ne dozvoljava se igra, a sport uvijek. Psovanje je ili piva. Da, gotiva. 

Ako nećeš ti otvori prozor neka ti odleti samovažnost i ideja o samome sebi pažnja treba jaka, snaga. K'o ličnost nas ljudi drže. A, znam njega, poznam nju, to govore. Prizemno je. Sad se stvara svjetski pogled uniforman, pomjeranje pozicije ove tačke mijenja formu - ovo nisu više ljudi već veliki Čarobnjaci. Pomjeranje naniže je dosta lako i spontano, kada čovjek počne ličiti na pticu ili drvo.

Moraš NEmati to svoje teško ,,ja“. Filosofski. I fenomenološki je. Nije antropološki il' donekle je. Borba nam je sa oblikom energetski. Čovjek šta je? To je bezbroj mogućnosti. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment