Sunday, 4 December 2016

Šamanizam - američki


Za stari svijet, koji smo spomenuli u nekim tekstovima, neodvojiv je i fenomen šamanizma čije porijeklo treba tražiti izvan prostora i vremena vezanih za materijalno polje egzistencije u modernom svijetu. Desetinama hiljada godina širom svijeta, gdje god su postojale ljudske zajednice, šamani su otvarajući se ka komunikaciji s cjelokupnošću postojanja svega što jest, i direktnim iskustvima proizašlim iz nje, doprinosili evolutivnom razvoju čovječanstva i elementarnih ljudskih aktivnosti. Šamanizam nije baziran na dogmi i ideologiji već na individualnoj iskustvenoj spoznaji zakona i mehanizama koji vladaju prirodom i ljudskom psihom, odnosno svijetom. To ga čini procesom koji se stalno razvija i održava vitalnim, te transformativno efikasnim. U duhovno-razvojnom smislu šamanizam sadrži beskonačno mnogo različitih metoda i tehnika. Šaman gospodari svojim ‚‚duhovima"  i uspijeva s njima komunicirati da se ne pretvori u njihovo oruđe, on ima sposobnost uzdići se na Nebo i spustiti se u Donji svijet.

O Kastanedi i don Huanu Matosu imate na drugim postovima ovog sajta, pogledajte linkove sa strane. Šaman je plemenski sveštenik, vrač, mudrac, ljekar, koji ima za cilj da mističnim putovanjima uspostavi pokidanu vezu između gornjeg i donjeg svijeta našeg postojanja. Šaman se razlikuje od ostalih iscjeljitelja po tome što radi isključivo u izmijenjenom stanju svijesti, on takođe ima i životinju (ili više njih) kao učitelja ili čuvara. Vođen ritmom bubnja, šaman putuje u Donje ili u Gornje svjetove, povezujući se tako s resursima kolektivnog nesvjesnog, rečeno jezikom moderne psihologije, gdje se odvija šamansko iscjeljenje. Putovanja na koja kreće šamani su opasna, s mnoštvom raznih prepreka, gdje su susreti i s raznim čudovištima, sa sopstvenim sjenkama, dvojnicima, ali i pomagačima da bi se pronašlo mjesto gdje se spajaju Zemlja i Nebo, da se pobijede duhovi koji ometaju. Prije nego što postane šaman, izabranik prolazi kroz specifičnu psihološku krizu, i u toku duševne transformacije mladi kandidat ‚‚umire i ponovo se rađa", duhovi ga presazdavaju, često mu kidajući dijelove tijela i vršeći sve vrste psihološkog i fizičkog nasilja nad njim. Moderni antropolozi u opisanim kontaktima sa svijetom duhova vide samo halucinacije, ali ne mogu objasniti to kako su halucinacije šamana s raznih krajeva svijeta, koji se nikad nisu sreli, niti su njihova plemena dolazila u dodir, identične. Šamanistički doživljaj ili pogled na svijet kaže da su nekada tri svijeta: Zemlja, Nebo i Podzemlje, bili blisko povezani, a djelovanje između sve tri sfere bilo je slobodno i dostupno svima dok kosmički udes to nije onemogućio. Šaman je taj koji u ekstazi sad ova putovanja omogućuje, a ekstaza se postiže na razne načine: od mističkog plesa uz bubnjeve do upotrebe psihitropnog bilja za pomijeranje perceptivne tačke ili uzdizanja u svijesti. Šaman se, na svojim putovanjima, kreće po tzv. ‚‚osi svijeta" (axis mundi). Oni imaju mnoge nadprirodne moći. 

Neošamanizam 20. vijeka, pored Kastanede, na Zapadu je popularizovao i Majkl Harner, autor knjige ‚‚Put šamana" (1980), koji je ‚‚arhajske tehnike ekstaze" učio i na sebi primjenjivao boravkom među Indijancima Konibo u oblasti peruanske Amazonije. Čovjek mora da prihvati svoje stanje, ratnik mora da uzme odgovornost za svoj život, za svaki momenat, i to je prihvatanje stanja kakvo je. Znati šta je suština momenta u kojem smo stanje je koje biće dovodi do jasnoće. Glavna stvar nije baš u imenu, i nazivima, religijama, u pukom memorisanju, istoričnosti, naučnosti, pogotovo ne u naciji niti u rasi, već u suštini svijeta koja se želi izreći. Don Huan govori o tome da sredimo naše unutrašnje stanje, tako da možemo živjeti po zakonima po kojima smo stvoreni. Jedna je ista priča, samo drugi nazivi za razum da shvati, pa je problem ako se ne mičemo od razuma. Oni govore o putu srca, da se njime ide, što ne znači izabrati religiju i u njoj ostati, jer za istinom tragati treba, a svi te hoće ugurati u svoj tor. Na ovom putu nema titula osim same spoznaje ili moći promjene. Put srca je stanje čovjeka, unutrašnje stanje bića i istina. Povratak izgubljenog dijela duše i ekstrakcija sačinjavaju osnovu po kojoj se vrši dijagnoza i liječenje najdubljih energetskih uzroka raznih vidova duhovnih, emotivnih, umnih i tjelesnih disharmonija u terapijskom šamanizmu. Šamanska zamisao izgubljene duše ili njenog dijela je poput potisnutog traumatskog sjećanja, neintegrisane ličnosti (ega), otuđenja, itd. Gubitak duše nije izolovani problem nekolicine ljudi, već masovna pojava kojom je pogođena većina ljudstva.

Iako nedjeljiva, do gubitka duše ili njenog ,,dijela” može se doći na razne načine i kroz razne okolnosti, od vrlo suptilnih energetskih događanja do vrlo očiglednih intenzivnih događaja: fizičko nasilje, vaspitanje strahom, razni oblici dominacije, seksualna zloupotreba, stres, energetsko magijsko djelovanje, smrt ili gubitak voljene osobe, promjena mjesta življenja, hirurški zahvat, bolest, nesretni slučaj, ratovi, prirodne katastrofe, razne forme represivnih ideologija i mnogo šta mogu biti uzrokom vrlo dubokih kolektivnih trauma koje se nerijetko prenose i kroz generacije. U slučaju posljedica rata i društvenih represija, potisnuto (kolektivno) sjećanje, ukoliko se ostane neintegrisano od posljedice nastaje i uzrok novih problema ili tragedija. 

U procesu vraćanja duše, šaman, u stanju izmijenjene percepcije, kreće u potragu za potisnutim dijelom, priprema energetsku ‚‚podlogu" i uslove za integraciju, transformiše najsnažnije ‚‚energetske" odraze traume koje su potomstvo ovakvog gubitka duše. Pronašavši izgubljeni ,,dušin dio” šaman praktično ulazi u svijet potisnutog sadržaja i transformišući vibraciju njegovog (negativnog) emotivnog zapisa, oslobađa vitalnu energiju koja je bila vezana za mehanizam potiskivanja, čime se dalje pokreće proces integracije. Iscjeljenjem se traumatsko sjećanje ne briše, već se otvara mogućnost da se njegov sadržaj i iskustvo netraumatski dožive. Stiče se potrebna snaga, balans i samopouzdanje da se suočimo s onim u sebi i oko nas što smo izbjegavali. Energiju koju smo trošili za potiskivanje problema počinjemo koristiti u rješavanje istih. Ono što nas je plašilo i potresalo možemo vidjeti i doživjeti u drugačijem svjetlu i kontekstu, i prema njima možemo zauzeti neutralniji i zdraviji stav. Lične konfrontacije sa samim sobom i okruženjem ne nestaju, ali kako više nemaju traumatski izraz, one postaju potencijalne evolutivne lekcije i testovi. Vraćeni u svoj prirodni tok, dolazimo u svjesni kontakt s ličnom harmonijom, te živimo svoju istinu i slobodu uz povećanu ličnu životnu snagu. Način liječenja u šamanizmu polazi od empatijske, duboko saosjećajne, identifikacije šamana s onim koji mu se predaje, kad šaman kroz proces energetskog spajanja stiče dubok iskustveni uvid u ličnu psiho-fizičku dramu klijenta. Svaka osoba i svaki trenutak imaju svoje specifične zahtijeve na koje šaman spontano i prateći prirodan tok, reaguje. Za šamana ne postoji koncept izvana i iznutra odvojeno, svjesno - polusvjesno, pa čak i nesvjesno, jer on zna da je sve što postoji proizvod ljudske percepcije. Objektivna realnost NE postoji. 

Odigrava se proces identifikacije šamana i onog kome se pomaže, tad šaman postaje on(a) i bori se u njegovo ili njeno ime. Druga i veoma bitna stavka u relativizaciji, kojom se koristi šaman u liječenju je da sve vidljivo i nevidljivo, organsko ili neorgansko, sadrži sebi svojstvenu vibraciju. Realnost je sastavljena od spleta beskonačnog broja vibracija koji se nalaze u međusobnim interakcijama i zajednički formiraju sveukupnost postojanja, jedinstvenu vibraciju koja je skrivena esencija u svakoj individualnoj vibraciji. Takav pogled na realnost proizlazi iz dubokog ličnog iskustva, a ne iz intelektualno-filosofske zamisli. Šaman putuje u najdublji uzrok problema, identifikuje se s njim, zatim problematičnu vibraciju povlači u svoje iskustvo stanja jedinstvenog postojanja i nakon toga prestaje svaka umiješanost šamana u proces ozdravljenja, jer on je usmjeren na održavanje stanja jedinstva koje na vrlo dubok i prirodan način harmonizuje stanje.

Mnoge situacije i pojave na unutrašnjem planu duhovnog razvoja pripadaju višim dimenzijama naše svijesti koje je skoro nemoguće svesti na racionalni koncept i prenijeti ih kroz forme i sredstva svakodnevne inteligencije. Ova situacija primorava šamane da kreiraju simboličke jezike koji, vezani direktnim nadahnućem za određeno iskustvo, kroz usmjerenu namjeru i odgovarajući emotivni naboj aluzijom premošćuju komunikativni rascjep između  svakodnevne svijesti i njenih viših aspekata. U okviru simboličkog jezika šamanizam je u svojim prapočecima kreirao i kreira različite vidove izraza s ciljem dostizanja mističnog iskustva. Glavni komunikacijski vidovi simboličkog jezika šamanizma su ritual, mit, likovne predstave i simboli, ritualna muzika, ples, poezija, priče, pozorišni izraz i drugo. 

Svijet je podijeljen na tri dijela: donji svijet, srednji svijet i gornji svijet, kao što je u modernoj zapadnoj psihologiji: podsvijest, svijest i nadsvijest. Oni se nalaze u uzročno-posljedičnom odnosu i povezani su osovinom svijeta (axis mundi):

. U donjem svijetu nalaze se elementarne strukture naših programa percepcije, genetsko naslijeđe, traumatski sadržaji koji kroz interakciju s arhetipskim sadržajem stvaraju osnovu prema kojoj se oblikuje individualnost i individualni doživljaj procesa življenja. Donji svijet je mjesto u kojem šaman traga za najdubljim uzrocima različitih vidova disharmonije i uspostavljajući poremećene ravnoteže vrši njihovu transformaciju, konsoliduje haos i otvara vrata skrivenih ljudskih potencijala;

. Srednji svijet je dimenzija jave i ovozemaljskog, poučan svijet u kojem šamani obavljaju dio dijagnostičkog procesa pri nečijem ozdravljenju. U našem jeziku tzv. ‚‚paranormalni fenomeni" kao: telepatija, vidovitost, putovanja kroz prostore bez fizičkog kretanja, spontani su ili svjesni oblici šamanskog leta kroz Srednji svijet;  i

. Gornji svijet je sfera niza ugodnih terapeutskih vibracija, sfera koja ima svoju funkciju u završnim fazama šamanskog tretmana. U Gornjem svijetu šaman odlazi i na tzv. mitska putovanja, s ciljem istraživanja istorije, evolucije, nastanka svemira, prirodnih kosmičkih mehanizama i drugog.

Inicijacija je događaj koji se događa spontano, iz prividno nevezanog spleta životnih okolnosti i događaja, ili kao posljedica njihovog treninga ili duhovne prakse. Vrlo je teško razumski reći pod kojim uslovima i na koji način dolazi do inicijacije, a inače to su i skrivene nauke. Šamanskoj inicijaciji vrlo često prethode dramatične životne okolnosti i događaji, a prema iskazima mnogih šamana autizam, katatonija, šizofrenija, epilepsija i drugi vidovi poremećenog stanja psihe prethode inicijacijskoj transformaciji.
Teško fizičko oboljenje, tragični događaj, nesretni slučaj i klinička smrt, mogu biti pokretačka snaga procesa uvođenja u širu sferu individualne svijesti (inicijacije). Također, nisu rijetkost ni slučajevi u kojima su ljudi postali šamani i iscjelitelji bez prethodne istorije poremećaja ili nesretnog slučaja. Neki su ljudi doživjeli direktan poziv kroz specifične vizije ili snove, drugi kroz bavljenje duhovno-razvojnom praksom su razvili energetsko-transformativni potencijal. U nekim plemenskim i tradicionalnim društvima, Vijeća staraca i iskusni šamani prepoznaju potencijalne kandidate među podmlatkom zajednice te ih, kroz trening i specifičan način života, pripremaju za budući poziv. U nekim slučajevima, potencijalnom kandidatu jednog dana se javi želja da postane šaman i on pronalazi učitelja ili se sam upušta u proces istraživanja i otvaranja. Šamanska smrt je ritualna smrt, dramatičan psihološki događaj tokom kojeg budući šaman biva rastrgnut, njegovi unutrašnji organi bivaju izvađeni i zamijenjeni novim, često načinjeni od kristala, poludragog i dragog kamenja. Novi organi su transformativni organi i vezani su za eteričnu anatomiju budućeg šamana. Kroz osviješteno spajanje s izvorištem Bitka i transformacijom energetskog tijela dolazi do otvaranja šamanskog potencijala individue.

Ništa vas ne sprječava ili ništa vas ne prisiljava, Vi ste ono što vjerujete o sebi da ste. Prestanite vjerovati u to (Sri Nisargadtta Maharaj).

Dnevna realnost i realnost svijeta snova samo su mali dio beskonačnog broja realnosti koje su međusobno povezane i formiraju mrežu postojanja svega što jest. Polazeći od zakona relativnosti i vibracijske prirode svega što čini totalitet postojanja, šamani su otkrivali metode svjesnog mijenjanja stanja percepcije, što je otvorilo uvid u širi spektar dimenzija postojanja kao vibracija, njihovu povezanost i prirodu međusobnih uticaja. Proučavanjem percepcije oni su otkrili određena stanja i metode kojima mogu transformisati vibracije i izazvati suptilne promjene u jednom njenih slojeva. Transformacione metode šamanizma su nešto poput sredstva i alatke koji mogu biti dragocjena pomoć na putu ka samospoznaji, iscjeljenju i duhovnom ostvarenju.

Kod barijera psihološkog i Duhovnog razvoja, centralnu poziciju među svim strahovima ima ultimativni strah ega, strah tijela od smrti. Nedostatak je iskustvenog znanja o tome ko smo, šta smo, zašto smo i gdje. Ovo znanje i odgovori na ova pitanja nisu potpuno nedostupne tajne rezervisane za povlaštene, već su nešto što leži na dohvat ruke i u osnovi našeg postojanja. Odgovori nisu verbalne definicije i filosofski postulati, već su spoznajno iskustvo svijesti viđeno kroz življenje i doživljavanje.

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment