Thursday, 8 December 2016

Samoprevazilaženje


Gdje Duša može naići na Božanski svijet Tu lijepo joj je. Istina sija. U platonskom licu čovjeka i kod Plotina, Prokla, i Loseva. 

Pjesništvo uvijek dolazi prije. Izlazi se iz granica ,,sebe“. Bogovi su se  voljeli. I straha je bilo. Otimaš se, a priroda ne da. Monada i dijada stvar su Demijurga. Govor je mislećih poput slike. 

Unutrašnja je stišanost Duha, jedinica Duše monadno u Jedinstvu s Božanskom. Sa ćutanjem prevazilazi. Tijelo ima neku osnovu Vječnu i Duša se koristi njim. Unutrašnje uzlazi Duša nebesima. Nebesa su razna. To tjera na pjesmu bogovima. Ne pjevaju se smrtne stvari. 

Obilježje je Svetitelja da napravi Svjetlost u slovesnosti. Istina Logosa.   

Planete su kao bogovi, planete ih prate, anđeli i demoni. Prije opažanja uče ljude baš oni. Nisu to vanzemaljci, i jesu. Ljudi pali su bogovi. I imaju čuda jer gledamo stvari baš obično. 

Ugrađen Eros u smrtno tijelo kazuje prema bogovima. Od sebičnog s rogovima prišlo se Bogu. Nebo i cvijeće uče jednog mislioca da umjeren je. 

U mnijenjima i naukama gledamo samo dijelove Duše. Svijet je hladan zar da još ga ohladimo. Ljubav zato učestvuje. 

Sve u svemu je, svako Tu na sopstven način. I vremenska nam je prilika stasavanja novog, ibora ima, i nužnosti. 

Samoprevazilaženje preko Božanskoga u sebi je do pune izvjesnosti rasvjetljavanja tog istoga Božanskoga po-sebi, Um - kočije - konji zatim nestaju u Dobru. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment