Thursday, 1 December 2016

Sartr: Sloboda - egzistencija - etika


,,Sloboda  je PRVI uslov čovjekova DJELOVANJA.” Žan Pol Sartr.

Sartr je smatrao da je čovjek slobodan i odgovoran, ali je on nemoćan u odnosu na svijet. Sve sa svijetom je slučajno, a ta slučajnost je apsolutna, savršena i bezrazložna. Sloboda omogućuje ETIKU. I ima savjest koja je čovjeku korektiv u ponašanju. Moral nije ESTETSKI već je STVARALAČKI. Opšti moral za Sartra Ne postoji, ali ne znači da nemamo i izbor. Čovjek izabire MORAL, a tjeskoba je upravo ta koja nam govori da imamo IZBOR. Refleksija kao ljudsko stanje je i osuđena na neprestanu tjeskobu, sve to vrijedi i za spoznaju ,,Drugog" (bića koja nisu ,,ja") koje je takođe konstrukcija reflektivne svijesti.  Sartr vidi solipsizam osnovnim za svako dosljedno objašnjenje ljudskog stanja. Prevladavanje je samosviješću, a drugi je potreban da bismo sebe sagledali. 

Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samog, uranja u svijet i definiše sebe kasnije. NIŠTAVILO utemeljuje Slobodu. Ništavilo je kao DISTANCA ka sebi samom. Biće za-sebe je temelj egzistencije, ali NE utemeljuje Sebe samo, ono je neuspjeh u Sebi. EGO je TRANSCENDENTNA Ličnost. DETERMINIZAM se tu pojavljuje kao loša vjera dok dobra Vjera traži utočište u Biću. Da, mi imamo aktuelnu Pukotinu u Svijesti. Ima i ponor, ali on nije prije Bića po-sebi kod Sartra. BOG postoji kao identitet sa Sobom, a MORALNA SVIJEST je tek u refleksiji. Ekstatičko je nadilaženje sebe (bića za-Sebe) ka Biću po-sebi. Ništavilo ≠ NIŠTA, NIŠTA = Totalitet. Slučajnost postoji i ona progoni Biće za-Sebe. 

TIJELO nije za nas prvo, ono je slabost i konačnost koje se može prevazići (nadići). Tijelo je neshvaćena okolina, spoljašnjost moje najintimnije Dubine. 

Egzistencija čovjeka se stalno suprostavlja Bitku (Biću) po-sebi, ona prethodi esenciji. Biće pojave kad se sagleda na valjan način je biće Suštine, a egzistencijalizam kao humanistička filosofija otkriva stvarnost u kojoj se pojedinac nalazi. Sartr smatra savremeni svijet okrutnim, ružnim, dehumanizovanim, život vidi kao stalnu muku i neuspjeh i zbog toga je potreban egzistencijalizam kao filosofija koja ljudski život čini mogućim, jer on pokreće čovjeka na djelovanje da postane ono što od sebe načini. Tako je čovjek ukupnost svih svojih djelovanja. To pokazuje da je sloboda u strukturi egzistencije i zbog tog je egzistencijalizam isto što i humanizam.

KONFLIKT je prisvajanje slobode drugog. LJUBAV je uvijek po-Sebi i NE za ,,drugog”. 

Pojava je kao prvo biće, tj. fenomen, što je mjera Bića. Čovjek sebe stvara. On stvara i društvo. Sloboda je čovjeku bitna u njegovom društvenom životu i otuda egzistencijalizam da je i optimizam.   

Pojam ,,Bog” ili ,,Božansko" je li tek oslonac?

Godine 1964. Sartru je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost koju je on odbio primiti jer smatrao je da angažovanost u svijetu treba biti veća od same književnosti, tj od njegovih drama i njegove filosofske misli. 

Sartrovo kapitalno filosofsko djelo je ,,Bitak i ništa" ili ,,Biće i ništavilo”. Ove pojmove, naravno, ne shvataju svi isto. Sartr upravo kantovski uzima biće po-sebi i biće za-sebe, kao dva oblika bivstvovanja. Moja sloboda da biram sebe u budućnosti čini me bićem za-sebe. Bitak po-sebi je masivna materija, vječna i sve u sebe uvlači dok Bitak za-sebe je svijest. Egzistencija čovjeka se stalno suprostavlja bitku po-sebi. Idealno i materijalno NE postoje kao dualizam, monizam Sartrov je svojevrstan. 

Svijest - JESTE. Pun događaj je Svijest po-Sebi. Svijest o drugom i nije Svijest. Mi govorimo o Samosvijesti. Nema FENOMENA u Svijesti, Svijest prethodi svemu. Dakle, 2 aspekta su Bića: Biće Svijesti i Biće Fenomena. Egzistencija je u Svijesti, Biće izmiče. Mi imamo nedostatak, reći će Sartr. Biće = Svijest. Ne-Biće = Sjenka (negacija). Biće po-sebi = SINTEZA. Biće Svijesti NIJE vremenito i ČOVJEK ponovo osvaja SEBE. Svijet lebdi u ne-Biću. NIŠTAVILO odvaja čovjeka od Suštine, PONOR, otud strah i strijepnja. NIŠTAVILO s čovjekom dolazi u Svijet. Biće za-sebe je to koje NIŠTUJE.

Dakle, Sloboda je IZBOR u Svijetu. SPAŠAVANJE je kroz Smrt ili kroz Čistu Svijest. U Biću po-Sebi nema potrebe za Slobodom. Sloboda ruši što je sama sebi nametnula. Biće za-sebe hoće PRIKRITI sebi svoju Slobodu. Sloboda nije u činjenju već u HTIJENJU, npr. rob HOĆE skinuti svoje okove iako još uvijek to NE može. Ja BIRAM kao ljudsko biće. Sloboda je u Sartrovom slučaju takođe Nedostatak. 

Čovjek za Sartra je samo beskorisna STRAST i EGZISTENCIJA je strast. Čovjek se gubi da bi se Bog mogao roditi i ,,Sve je ZALUD” - reći će Sartr! Čovjek se pasivno ovom ,,zakonu” pokorava. Sartr smatra da je čovek izvorno slobodan jer nema nečega prije pojedinca što bi se moglo proglasiti ljudskom suštinom. U tom smislu i postojanje specifično u Sartrovoj filosofiji. Čovjek je prepušten samom sebi, slobodan je da djela po sopstvenom nahođenju i bez ikakvih opštih vrijednosti na koje se može pozivati. Istočnjaci (Osho) hvale Sartra kao mislioca, ali vele da je trebao doći kod njih na Istok (u Indiju) po ključeve ili se trebao ubiti sa takvim viđenjem smisla ili svrhe života. 

Oslobođenje, ponoviću, kroz Smrt ili Svjesnost, tj. Viđenje stvari kakve jesu. Sloboda je Tajna i sama će se otkriti. Neviđenje je naše ROPSTVO, a čovjek osuđen da bude Slobodan. Za Sartra veoma bitna je društvena sloboda za koju se zalagao. Iako član partije, išao je protiv ,,svojih”, a za obična čovjeka. Mali visinom Sartr je bio veliki i svjetski čovjek, i junak na svoj način. 

Letindor (www.letindor.blogspot)

No comments:

Post a Comment